Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

SEKCIJA DRUŠTVENIH IZLETA

Kestenijada 2008

Priča o jesenskoj kiši, odustajanjima i kestenijadi

Fri, November 28, 2008 - 1:47:31

Željko Vinković piše o svom doživljaju Kestenijade u Koprivnici

Bio je zavidan interes za neslužbeni pješački pohod po Bilogori na kestenijadu u Planinarskoj kući Rudi Jurić koji smo planirali s petka na subotu. U srijedu sam dobio e-mail od Erwina u kojem je pitao o planovima i pripremama. Javili su se i Nikolina i Dubravko koja su željeli biti u ekipi. Čuo sam se i s našim predsjednikom Đurom te smo dogovorili sastanak u K-2 (ne na K-2) na kojem smo utvrdili da bi polazna točka pohoda bila šuma Trnovka na asfaltnoj cesti prema Babotoku u petak u 3 ujutro. Pohod od 13 kilometara otuda do Stankovog vrha sam imao ranije pripremljen. Trebalo je samo pripremiti preostalih 17 kilometara od Stankovog vrha do Planinarske kuće Rudi Jurić.

Bilo je izvedivo sve, osim što vremenska prognoza nije bila na našoj strani. Nadao sam se da će prognozeri pogriješiti i da će najavljena kiša za noć početi tek u subotu dopodne. S tom idejom otišao sam i spavati. Oko pola jedan ujutro probudio me huk vjetra. Dobro je, pomislio sam, vjetar će zadržati kišu, a možda je i potjerati.

Ustao sam pola sata kasnije. Počelo je lagano padati, ali vjetar je još bio jak. Obavio sam jutarnju higijenu, lagano istezanje i obavezan doručak… i pogledao van. Kiša pada, ali ne dovoljno da bi prema prethodnom dogovoru zvao Đuru i obustavio akciju. Sva oprema u ruksaku je umotana u vrećice, a preko ruksaka je prebačana zaštitna presvlaka. Pelerinu sam izvadio iz ruksaka da bude pri ruci, a prije obuvanja sam čarape omotao vrećicama i tek onda obuo cipele i navukao „gamaše“. Bio sam spreman za polazak autom do Bjelovara odakle su nas Ada i Boba trebale prebaciti do polazne točke. Uto je zazvonio mobitel. Đuro kaže da je u Bjelovaru prolom oblaka i bio je odlučan da odustajemo. Ne želeći se predati samo tako pokušao sam ga uvjeriti da kod mene (u Malom Trojstvu) pada zanemarivo mada sam sumnjao u to da ćemo ostati suhi – ipak nam je slijedilo osam sati hodanja. Morao sam odustati iako sam se još uvijek nadao da će me netko od hodača nazvati i reći da vrijeme nije tako strašno. Mobitel je ponovo zazvonio. Sve su mi nade potonule jer je Dudo također zaključio da odustaje radi vremena. Osjetio sam se satjeran u kut, kao boksač na konopcima, a treba samo baciti ručnik na pod i sve bi bilo gotovo. Dobro, predao sam se, akcija se obustavlja. Odustajanje je bilo logično, mada sam ostao pitati se zašto se Geronimo nije predao kada je na njega krenulo 5000 američkih i 3000 meksičkih vojnika.

Zavukao sam se u sad već hladan krevet iako mi ni nakon sat vremena san nije došao na oči. Neprestano sam vrtio nove varijante koje mogu spasiti cijelu stvar. Oko pola četiri sam ipak zaspao. Kad sam se probudio u sedam sati, kiša je gotovo stala. Odlučio sam otići autom do Stankovog vrha. Bila je to polovica noćašnje ture. Tamo sam mislio pričekati ekipu koja je trebala doći autima iz Bjelovara. Nazvao sam Đuru i slavodobitno mu stao objašnjavati da nije sve propalo i da možemo prijeći bar pola puta. Međutim, on je samo rekao: „Ja sam sam.“ Kako sam? Gdje su naši hrabri planinari koji su planirali noćašnju akciju? Opet isti odgovor: „Ja sam sam.“ „Dobro, što ćemo sad?“, pitam pomalo razočarano iako je bilo sasvim logično ostati u toplom krevetu. Idemo pozdraviti domaćine. Možda naši još dođu.

Na kraju nas se skupilo desetak, kiša je stala i na trenutke se probijalo i sunce.

Kestenijada je bila vrhunski organizirana od gostoljubivih domaćina. Zabavljali su nas raspjevani i dobro uštimani tamburaši. Kuhani čaj za dobrodošlicu pojačavao se „vatrenom vodom“, a ublažavao slancima. Odnekud je netko izvukao „viljamovku“, ali to je bilo samo za probrano i fino društvo, a ja sam se našao na pravom mjestu. Radoznalost me odvukla u unutrašnjost planinarske kuće gdje je bilo kolača više nego u slastičarnici. Uzeo sam orehnjaču, a onda spazio pitu sa sirom. „Mađarice“ ću ostaviti za poslije. Izlazim vani ugledam autobus pun planinara iz Mađarske. Dobro da sam ostavio „mađarice“ za poslije. Iz Rasinje su dolazili planinari iz Varaždina, pristigli do tamo „cugom“. S jednom planinarkom je stigla i mršava crna mačka, crna kao da je upravo prvo prošla kroz dimnjak. Vrlo je svježe i s obzirom da se ne smije dugo stajati na miru, odlučili smo u šumu na berbu kestena. Iako je šuma puna ljudi koji beru kestenje, ima ih toliko da su vrećice uskoro pune. Đuro bere kestenje u džepove svoje crvene jakne, a onda istrese u vrećicu najbližeg planinara. U nekoliko navrata bio sam mu najbliži. Nakon nekog vremena postali smo probirljivi pa smo počeli brati samo najkrupnije i najljepše komade.

Branje nas je izmorilo tako da smo se nagradili porcijom pravog planinarskog graha i malom limenkom „Tuborga“. Kako mi dan ne bi propao bez hodanja, krenuo sam s izvora šumom po obilježenoj stazi do novoizgrađene lugarnice (brvnare od trupaca), četrdesetak minuta hoda tamo i isto toliko nazad, ali asfaltom. Tek toliko da se malo ugriju mišići. Vrativši se nazad do planinarske kuće ugledao sam ekipu koja se zabavljala pripremom kestena za pečenje. Dudo, naravno, ima vrlo sofisticiranu tehnologiju rezanja kestena skalperom kod koje je dubina reza identična na svakom kestenu. Primijetili smo da su kesteni pripremljeni Dudinim načinom najbolje pečeni. Svatko se mogao okušati u pečenju kestena u posebno napravljenim „pečokestnicama“, posudama s izbušenim dnom koje izgledaju kao cjedilo, a napravljene su od materijala koji podnosi vatru na svojoj stijenci. Odlučili smo ostati samo na degustaciji pečenih kestena i procjenjivanju koji ih planinar bolje peče. Da nam degustacija ne bi bila previše suha, pobrinuo se domaćin, kojega zovu Makedonac, donijevši nam domaćeg crnog mošta i prošlogodišnjeg crnog vina. U ugodnom i sve veselijem društvu vrijeme brzo prolazi. Da nas ne ulovi mrak, oprostili smo se s ljubaznim domaćinima uz obećanje da ćemo doći i sljedeće godine u još većem broju i „na noge“. Vraćajući se kući uhvatio sam se u razmišljanju kako je na kraju dana sve ispalo ugodno iako je ujutro bilo logično odustati i ostati u toplom krevetu.

Željko Vinković



E-mail lista
Primajte obavijesti o akcijama i izletima i prijavite se na našu mail listu

SADRŽAJ RUBRIKE
OSVJEŽENJE NA RISNJAKU
Obiteljska planinarska sekcija u posjetu kanjonu Kamačnik
NEZABORAVAN VIKEND U BOSANSKIM PLANINAMA!
Veseli obiteljski izlet na Bilogori
PLANINARI NA TEREZIJANI!
DJEČJA STAZA – PRAVA STVAR!
BJELOVARČANI U VIROVITICI
NA BILOGORI OBILJEŽENE VELIKE OBLJETNICE
Najveće godišnje planinarsko okupljanje u Hrvatskoj - Dani hrvatskih planinara
Prvih 100 godina…
Četiri dana Mediterana!
SA ZAGREBAČKIM LIJEČNICIMA NA SLJEMENU
Održano predavanje u Obrtničkoj školi Bjelovar na temu planinarenja
Dani hrvatskih planinara 2024.
Preko 200 planinara na Bilogori
BJELOVARČANI NA KLEKU
Održana prezentacija o usponu članova Društva na Triglav
Camino Krk, četvrta i peta ruta
U P0NEDJELJAK NA POHAJDINOM BUNARU
Izlet Ježića na Moslavačku goru
U nekadašnjem rudniku Raša
UREĐENJE OKOLIŠA DOMA
Bilogorski Ježići na pohodu Stazama Gupčevih puntara
BJELOVARČANI NA VINKOVU U ILOKU
(Po)trošili blagdanske kalorije!
Oproštaj s nepredvidivom 2023!
Ježići na završnom izletu u 2023. godini
Camino Krk, druga i treća ruta
Planinari s Lions Clubom Nasta Rojc – po zdravlje!
Ježići u Zagorju
Nekad i sad
Ni kiša ni blato nisu ih spriječili!
Šetnja podkalničkim krajem
Sljeme i Medvedgrad
Druženje s prirodom - klinci na Bilogori!
Upoznali i Koranski planinarski put
I hodali i uživali u delicijama od buče!
Sv. Jure (1762 m), Makarska, Modro jezero…
Na Vihoraškom putu i Bijelim stijenama
Fantastična nedjelja na zapadnom Papuku!
Na Sinjalu (1831 m) i izvoru Cetine
Virovitički susreti
Na Žumberku
OSVJEŽENJE NA VELEBITU
PLANINARI POSVUDA, NOVI SANITARNI ČVOR U DOMU!
ZLEVANKA U SVETOJ ANI!
Izlet u nepoznato Ježića
UČKA, PA OSVJEŽENJE U OPATIJI!
PO BOSANSKIM PLANINAMA
VIŠEVNIK, BLED, PA SUSRET S ROBOTOM!
U VELIKOJ, MARIJI BISTIRICI, NA PLANINARCU!
U CRIKVENICI SE I HODALO I KUPALO!
PELJEŠAC, KORČULA, DOLINA NAERETVE – ZA PAMĆENJE!
LIJEČNIČKOM STAZOM PO SLJEMENU
U MUZEJU MALIH VLAKOVA
Ježići na Vinici i Martinšćaku
KIŠNO „PROLJEĆE NA BILOGORI“
PO BILOGORI, KRKU, A MALO SE I RADILO!
SUSRET S POVIJEŠĆU - RUŽICA GRAD
PLANINARI NA 13. KRIŽNOM PUTU
Nedjelja na Stankovom vrhu
BJELOVARČANI U POŽEGI, NA SOKOLOVCU
CAMINO KRK ZA PET I POL DANA!
U SNIJEGU PAPUKA!
ZA DAN ŽENA NA BILOGORI!
NA PLANINARCU
TJEDAN ZA PAMĆENJE: VALENTINOVO, MAŠKARE, SLAVONCI U GOSTIMA
NESALOMLJIVI JEŽIĆI: HODALI, PJEVALI, ROŠTILJALI..!
NA SNIJEGU U MEĐIMURJU!
HVALA SVIM SPONZORIMA U 2022. GODINI
Fokina staza i ROGOVIĆ KUT - OPROŠTAJ S PLANINARSKOM 2022!
JEŽIĆI – KAKVA GODINA MALIH PLANINARA!
NA SNIJEGU IVANEČKE OBILAZNICE!
BJELOVARČANI NA UČKU, GOSTI NA BILOGORU!
NA MARTINJU U KUTJEVU
U SUSJEDSTVU, NA MOSLAVAČKOJ GORI TE PLEŠIVICI
NEBESKOM ŠETNICOM PO BIOKOVU! (Bučijada, Cipelcug)
IZLET U NEPOZNATO
U šumi Marča
ŠETNJA DOBRINJŠTINOM
NA VODENICI (538 M)
JEŽIĆI NA MEDVENICI, OSTALI SVAGDJE!
VELIKI KOZJAK, PP GRABOVAČA..
PONOVO ŠATORIJADA NA BILOGORI!
TULOVE GREDE, PUT MALOG PRINCA, KUPANJE U KRUPI!
NA ZLEVANKI U SVETOJ ANI
„JEŽIĆI“ NA PAPUKU!
ZAGORJE – MALO HODANJA, MALO TURIZMA!
TRESKAVICA, TREBEVIĆ I ĆEVAPI U SARAJEVU!
„MLADI“ I „STARI“ ZAJEDNO U VIROVITICI!
U VRGORCU, NA MATOKITU…
Ježići na Samoborskom gorju
HPD Bilogora na Ravnoj gori i Trakošćanu
ĆIĆARIJA, BRIJUNI…
Proljeće na Bilogori
25.Proljeće na Bilogori
NA KALNIKU I KLEKU
NOVE PLANINARSKE KARTE
PLANINARI ZADRAVA DUHA
RASPRŠILI SE NA SVE STRANE!