Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

SEKCIJA DRUŠTVENIH IZLETA


Erwin u oblacima

Tue, September 30, 2008 - 1:26:05

Provedite nedjelju u prirodi i (dobrom) društvu.

Zvuči jednostavno, međutim sve je manje ljudi danas spremno odvojiti nekoliko sati, a kamoli dan ili dva za vlastitu dobrobit. No, kako bilo, imao sam sreću i upornost prijateljice planinarke koja me uspjela nagovoriti i tako se nađoh u društvu koje se u nedjelju rano zaputilo, rekoše mi kasnije, na tromeđu Like, Gorskog kotara i Velebita - dvoriječno "Bijele stijene".

Razmišljao sam putem kako ljudi mogu nakon putovanja od nekoliko sati, eventualne nenaspavanosti i trpljenja raznih neudobnosti u vozilu, po dolasku na odredište krenuti put planine u osvajanje vrhunaca. Bilo mi je jasno nakon što smo stigli - nalazim se među osobama koje su potpuno odvojene od vanjskog svijeta i ništa ne osjećaju ili su fanatici pa vide samo cilj i opet ništa ne osjećaju. (Mislim na bolove i putna prigovaranja zbog koječega.)

Krenuli smo, a nakon desetak minuta hoda još jedan hladan tuš - naglo skrećemo s poprilično širokog puta i ne odveć strmog, prema manjem, skrivenom u šumi i priiiilililično strmom. Na putokazu su i Bijele stijene, njihov vrh, a piše i udaljenost - 40 minuta?! Prošlisumetrnci. 40 minuta nisam hodao zadnjih 40 godina tongue laugh.

Slavek: "Nejdite gore!"

Krenuo sam za ostalima uz strminu i pokušavao ne razmišljati o onome što je pisalo. (Bilo bi dobro maknuti takve natpise ili barem napisati u nekim kodovima koje početnici ne razumiju.)

Iako je strmina još uvijek ne osjećam umor, a niti bol u ekstremitetima. Za sada ne čujem niti veseli žamor planinara, vjerojatno zato što sam se u panici odvojio od njih u nastojanju da pokušam doći do vrha dionice i granice umora nakon čega bih se mogao strovaliti i reći "ja više ne mogu, možete me nositi, vući ili cipelariti".

Nekoliko puta je bilo kritično, no nekim čudom sam neozlijeđen uspio doći do visoravni na kojoj je planinarski dom "Kapela" i ljubazni domaćini koji slave 40 godina postojanja njihovog penjačko-šetačkog kluba. Čak su pripremili i tortu, ali nas obavijestiše da smo nenajavljeni višak i da moramo krenuti dalje. Ionako smo kanili prema vrhu, ne zadržavati se, osim kratke okrjepe i malo razgovora.

Neki su uspjeli iskamčiti poneki topli tanjur nečega od domaćina. Drugi su pripremili kolače ili nešto drugo i obilazili planinare nudeći ih. U jednom momentu sam imao na izbor čaj od domaće rakije. Ne, hvala, otrgoh se vlastitoj ruci koja je već htjela krenuti.

Domaćin (k.i. Slavek) nam daje preporuku da se nikako ne penjemo na vrh jer je kiša (zaboravih spomenuti tu sitnicu) i bijele stijene Bijelih stijena su vrlo skliske i opasne za pentranje po njima. Super, barem neću morati plaziti po stijenama u svojoj savršeno bijeloj jakni i novim (jeftinim) planinarskim cipelama. Osim toga, tu je i vjetar, kiša, a i umor se počeo javljati.

S koliko-toliko pozitivnih misli o izbjegavanju krajnjeg napora, uputismo se prema obližnjem vrhu, odnosno prolasku kraj njega. Malo hodanja, provlačenja, puzanja, korištenja sajli i našli smo se pod vrhom.

Vabidba vrha

Na moj užas neke od iskusnih planinara (tzv. i-planinari) ugledao sam na pola stijene koja je vodila na sam vrh. A rekli su da se ne smije penjati zbog uvjeta. Neki su stajali u podnožju stijene i odlučili ne ići na vrh. Super, barem neću biti jedini.

Odjednom se stvorilo nekoliko starijih planinara koji su kulturno zamolili da se oni koji ne misle ići na vrh maknu malo u stranu. Ovo mi je bilo nevjerojatno. Ma nije valjda da se ja ne mogu popeti, a ljudi stariji i dvadesetak godina prolaze kraj mene bez problema. Ipak odlučih krenuti prema vrhu pa što bude.

#$%&?=*!"$& i stigoh na vrh. Ugledah nasmijanog i-planinara kodnog imena Erwin i nekolicinu ostalih iskusnika. Koja ekstaza. Još da se vidjelo nešto, ali nema veze što su oblaci. Ljudi moji, kao što je teško opisivati okus finih kolača ili predivne glazbe, tako je teško opisati osjećaj dolaska na vrh. To jednostavno treba probati.

I-planinari su nešto radili tamo, ja sam dolazio polako k sebi, nekoliko puta je bljesnulo kao ovjekovječba trenutka i onda silazak. E da, prije toga jadikovka u stilu "pet puta bih se penjao, a jednom silazio", kao, teže je sići nego popeti se.

Sišli smo na kraju svi i u komadu i nakon kratkotrajnih pogleda i izmjene koje pozitivne vibre, krenusmo putem kojim smo prethodno dogovorili kako bismo sustigli one koji se nisu odlučili popeti na vrh.

Begova staza

Slučajno ili ne put nas je vratio natrag do doma. Izgleda da je došlo do neke greške. I-planinari su morali nešto kratko izvijećati i odlučiti tko i kamo.

Na kraju smo odlučili da ćemo ponovo prema vrhu, dakle ponoviti dionicu, ali ne skroz na vrh, već samo proći kraj njega i Begovom stazom nastaviti do busa koji nas je čekao na starom mjestu.

Uz zajedljivo-šaljive opaske i-planinara na račun kruženja oko vrha, u drugom (već viđenom) pokušaju uspješno smo se otisnuli u šumovito, maglom prekriveno prostranstvo. Put bi trebao trajati dva, dva i pol sata. Sada mi je bilo sasvim svejedno, ako treba hodao bih i pet sati.

Planinarski brejkdens

Opis puta koji je uslijedio trajao bi predugo pa sam se stoga poslužio jednim od dostignuća tehnologije i snimio kratki filmić kako bih vam dočarao sreću i idilu grupe koja se odlučila na šetnju bez obzira na vremenske uvjete.


Uz nekoliko interesantnih proklizavanja, pirueta i špaga u kombinaciji s brejkdensom na ljigavo-blatnjavom putu te provlačenja kroz superuske prolaze (neki su bili toliko uski da je i-p. Erwin dobacio kako smo spori kao da smo na carini cheese ), uspješno smo se dovukli do makadamske ceste i busa.

U tim sam trenutcima savršeno razumio starčeke koji tvrde i u 80-tima da se u duhu osjećaju kao da im je dvadeset. "Softver" mi je bio spreman na novi izazov, samo je bol koja je pristizala iz skoro sviju dijelova "hardvera", opominjala da sam prekoračio granicu opterećenja.

Apdejt iliti hepiend

Nekoliko dana nakon povratka teško mi je zaboraviti prirodu i nedjeljno društvo, iako se trudim raznim sredstvima (prekomjeran posao, stresne situacije, obiteljska podbadanja itd.). I dalje mi kroz misli prolaze planinari, stijene, vrh B.S.-a, nasmijana Erwinova faca, Begova staza i sve drugo viđeno i doživljeno toga dana.

I na kraju, svakom tko čita ovaj tekst isprika zbog opširnosti, a onom tko se zbog toga odluči krenuti put planine srdačan pozdrav i dobrodošlica.

E, i pozdrav i-planinaru koji ima velike planove (čuo sam nešto o Mount Everestu ili tako nešto cheese ), i svim šetačima dobre volje.

vaš (na trenutke nesuvisli) planinski izvjestitelj kodnog imena da ni jel bil bi gladan



E-mail lista
Primajte obavijesti o akcijama i izletima i prijavite se na našu mail listu

SADRŽAJ RUBRIKE
OSVJEŽENJE NA RISNJAKU
Obiteljska planinarska sekcija u posjetu kanjonu Kamačnik
NEZABORAVAN VIKEND U BOSANSKIM PLANINAMA!
Veseli obiteljski izlet na Bilogori
PLANINARI NA TEREZIJANI!
DJEČJA STAZA – PRAVA STVAR!
BJELOVARČANI U VIROVITICI
NA BILOGORI OBILJEŽENE VELIKE OBLJETNICE
Najveće godišnje planinarsko okupljanje u Hrvatskoj - Dani hrvatskih planinara
Prvih 100 godina…
Četiri dana Mediterana!
SA ZAGREBAČKIM LIJEČNICIMA NA SLJEMENU
Održano predavanje u Obrtničkoj školi Bjelovar na temu planinarenja
Dani hrvatskih planinara 2024.
Preko 200 planinara na Bilogori
BJELOVARČANI NA KLEKU
Održana prezentacija o usponu članova Društva na Triglav
Camino Krk, četvrta i peta ruta
U P0NEDJELJAK NA POHAJDINOM BUNARU
Izlet Ježića na Moslavačku goru
U nekadašnjem rudniku Raša
UREĐENJE OKOLIŠA DOMA
Bilogorski Ježići na pohodu Stazama Gupčevih puntara
BJELOVARČANI NA VINKOVU U ILOKU
(Po)trošili blagdanske kalorije!
Oproštaj s nepredvidivom 2023!
Ježići na završnom izletu u 2023. godini
Camino Krk, druga i treća ruta
Planinari s Lions Clubom Nasta Rojc – po zdravlje!
Ježići u Zagorju
Nekad i sad
Ni kiša ni blato nisu ih spriječili!
Šetnja podkalničkim krajem
Sljeme i Medvedgrad
Druženje s prirodom - klinci na Bilogori!
Upoznali i Koranski planinarski put
I hodali i uživali u delicijama od buče!
Sv. Jure (1762 m), Makarska, Modro jezero…
Na Vihoraškom putu i Bijelim stijenama
Fantastična nedjelja na zapadnom Papuku!
Na Sinjalu (1831 m) i izvoru Cetine
Virovitički susreti
Na Žumberku
OSVJEŽENJE NA VELEBITU
PLANINARI POSVUDA, NOVI SANITARNI ČVOR U DOMU!
ZLEVANKA U SVETOJ ANI!
Izlet u nepoznato Ježića
UČKA, PA OSVJEŽENJE U OPATIJI!
PO BOSANSKIM PLANINAMA
VIŠEVNIK, BLED, PA SUSRET S ROBOTOM!
U VELIKOJ, MARIJI BISTIRICI, NA PLANINARCU!
U CRIKVENICI SE I HODALO I KUPALO!
PELJEŠAC, KORČULA, DOLINA NAERETVE – ZA PAMĆENJE!
LIJEČNIČKOM STAZOM PO SLJEMENU
U MUZEJU MALIH VLAKOVA
Ježići na Vinici i Martinšćaku
KIŠNO „PROLJEĆE NA BILOGORI“
PO BILOGORI, KRKU, A MALO SE I RADILO!
SUSRET S POVIJEŠĆU - RUŽICA GRAD
PLANINARI NA 13. KRIŽNOM PUTU
Nedjelja na Stankovom vrhu
BJELOVARČANI U POŽEGI, NA SOKOLOVCU
CAMINO KRK ZA PET I POL DANA!
U SNIJEGU PAPUKA!
ZA DAN ŽENA NA BILOGORI!
NA PLANINARCU
TJEDAN ZA PAMĆENJE: VALENTINOVO, MAŠKARE, SLAVONCI U GOSTIMA
NESALOMLJIVI JEŽIĆI: HODALI, PJEVALI, ROŠTILJALI..!
NA SNIJEGU U MEĐIMURJU!
HVALA SVIM SPONZORIMA U 2022. GODINI
Fokina staza i ROGOVIĆ KUT - OPROŠTAJ S PLANINARSKOM 2022!
JEŽIĆI – KAKVA GODINA MALIH PLANINARA!
NA SNIJEGU IVANEČKE OBILAZNICE!
BJELOVARČANI NA UČKU, GOSTI NA BILOGORU!
NA MARTINJU U KUTJEVU
U SUSJEDSTVU, NA MOSLAVAČKOJ GORI TE PLEŠIVICI
NEBESKOM ŠETNICOM PO BIOKOVU! (Bučijada, Cipelcug)
IZLET U NEPOZNATO
U šumi Marča
ŠETNJA DOBRINJŠTINOM
NA VODENICI (538 M)
JEŽIĆI NA MEDVENICI, OSTALI SVAGDJE!
VELIKI KOZJAK, PP GRABOVAČA..
PONOVO ŠATORIJADA NA BILOGORI!
TULOVE GREDE, PUT MALOG PRINCA, KUPANJE U KRUPI!
NA ZLEVANKI U SVETOJ ANI
„JEŽIĆI“ NA PAPUKU!
ZAGORJE – MALO HODANJA, MALO TURIZMA!
TRESKAVICA, TREBEVIĆ I ĆEVAPI U SARAJEVU!
„MLADI“ I „STARI“ ZAJEDNO U VIROVITICI!
U VRGORCU, NA MATOKITU…
Ježići na Samoborskom gorju
HPD Bilogora na Ravnoj gori i Trakošćanu
ĆIĆARIJA, BRIJUNI…
Proljeće na Bilogori
25.Proljeće na Bilogori
NA KALNIKU I KLEKU
NOVE PLANINARSKE KARTE
PLANINARI ZADRAVA DUHA
RASPRŠILI SE NA SVE STRANE!