Wed, May 29, 2019 - 5:08:05
U subotu 25.svibnja 2019. petoro članova HPD Bilogora na “28. pohodu po haloški planinski poti“
Manja grupa bjelovarskih planinara iz HPD Bilogora pod vodstvom Đure Gustovića nije u subotu, 25. svibnja, propustila treću godinu zaredom „skoknuti“ preko granice, u slovenske Haloze, tu odmah „s druge strane Zagorja i Međimurja“, na tradicionalni već „28. pohod po haloški planinski poti“ što ga organizira PD Ptuj. I tako su se Ivan, Ilija, Marko i Zdravko na čelu s Đurom u rano jutro nakon dva sata vožnje (granični prijelaz Dubrava Križovljanska) našli na željezničkoj stanici u Ptuju odakle su autobusom prevezeni do sela Stopercaha, odnosno gospodarstva Golob odakle se krenulo hodati. Domaći vodiči bili su pri ruci, tko je želio mogao je na četiri kontrolne točke udariti i žigove…
Haloze su, pojasnimo još malo, najjužnija mladoterecijarna vinorodna pokrajina sjeveroistočnog dijela Slovenije. To je područje od nekih 30-ak km dužine i do 10 km širine (Cirkulane, Podlehnik, Žetale, Makole) danas eto poznato i sve poznatije po vrhunskim vinima, šumama, uređenim planinarskim i biciklističkima stazama! I brojnim turistima koji sve više dolaze. No nije uvijek bilo tako, u nekim selima prije desetak godina nije bilo ni vode. Ljudi su, posebno mladi, prošlih desetljeća odlazili u svijet, za poslom, ali se i vraćali, ulagali, podizali kuće, vinograde i Haloze pretvorili u cijenjeno vinorodno područje..
Za razliku od prošle godine (etapa Naraplje-Donačka) i godine ranije (Podlehnik-Naraplje) kada su bjelovarski planinari uživali hodajući po haloškom vinogorju gdje su ih domaći vinogradari i vinari častili na „svakom brijegu“, skoro kao nikad nitko(!), ovogodišnji pohod bio je sve prije nego lagan. Oko šest sati hoda trasom Stoperice-Donačka gora-Rogatec obuhvaćalo je hodanje uglavnom kroz šumu. Najprije do Rudijevog doma na Donačkoj gori, pa grebenom do vrha (883m), strmo spuštanje do sela Završe, zaustavljanje na turističkim gospodarstvima Bedenik, Novina, gdje su bile i kontrolne točke, dolazak na vrh Jelovic, te spuštanje do gospodarstva Lončarić u Jelovicahu gdje je bio i kraj pohoda. Naravno uz kulturni program, glazbu. U kotizaciju od 12 E uračunati su prijevoz autobusom, ručak i pivo koliko tko može! Malo su se Ivan i Ilija žalili da su ih koljena „od strmog spuštanja“ boljela dva dana! No što je to prema užitku u lijepim vidicima, čistom zraku, jednostavno, upoznavanju novoga! (m)
