Planinarska škola - Predavanje Orijentacija na zemljištu

Tekst Tomislava Maretića s predavanja Orijentacija na zemljištu.

Orijentirati se znači odrediti svoj položaj i buduće pravce kretanja u prostoru.
Vrste orijentacije su: zemljopisna, topografska i taktička.
Topografski se orijentirati znači odrediti stojnu točku i određene pravce pomoću okolnih objekata dok se kod zemljopisne orijentacije koristimo stranama svijeta koje smo odredili točno (npr. kompasom) ili nekom od priručnih metoda (prirodne pojave, nebeska tijela, itd.).
Najbolja orijentacija se postiže kada koristimo spoj kompasa i odgovarajućeg zemljovida (onoga koji sadrži prostor u kojemu se nalazimo).

Zemljovid (karta)
Zemljovid je grafički prikaz određenog dijela zemljine površine na ravnoj površini koji se temelji na matematičkim principima i standardiziranim pravilima (simboli, boje). Dijeli se na opće i tematske.
Opći su oni na kojima su sve pojave prikazane istom važnošću dok su tematski oni na kojima su naglašeni određeni detalji koji su bitni za određenu struku (planinarski, topografski, pomorski, meteorološki, plan grada, auto karte).
Za orijentaciju se najčešće koriste topografski zemljovidi.

Pojmovi koje moramo poznavati kako bismo se mogli služiti topografskim zemljovidom
Boje: smeđa - obilježava sve što je prirodno (izohipse), crna - obilježava umjetne objekte (topografski znakovi) i toponime (nazive mjesta), zelena - obilježava površine pokrivene šumom, bijela - obilježava sve površine koje nisu prekrivene šumom, crvena - obilježava asfaltirane prometnice, plava - obilježava sve vodene površine.

Mjerilo
Mjerilo je stupanj umanjenosti u odnosu na stvarnu udaljenost. Primjerice, u mjerilu 1:25 000 - 1 mm na karti je 25 m u prirodi.

Reljef
Reljef je skup svih izbočina i udubina u prirodi, a na topografskom zemljovidu je prikazan izohipsama, ekvidistancijom i intervalom.

Izohipse (slojnice) su zatvorene ovalne linije koje spajaju sve točke iste nadmorske visine. Smeđe su boje i dijele se na:
_________________ = osnovnu (1 E)
_________________ = glavnu (5 E) - svaka peta, podebljana i razmak između takve dvije iznosi 5 ekvidistancija. Često su prekinute i na prekidu je napisana visina kojom prolazi.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ = pomoćnu 1 ( ½ E)
................................ = pomoćnu 2 (1/4 E)

Ekvidistancija je okomiti razmak između dvije osnovne izohipse. Na svakom topografskom zemljovidu je na margini u donjem dijelu naznačeno koliki je E.

Interval je vodoravni razmak između izohipsa. Što je interval manji, tim je strmina veća i obratno.

Ručni kompas M53
Namijenjen je za određivanje horizontalnih kuteva. Kako bi se kut ispravno i točno odredio, potrebno je kompas ispravno koristiti (onako kako je demonstrirano na predavanju). Ne smijemo ga koristiti u blizini metalnih predmeta ili izvora elektromagnetskog zračenja.
Dijelovi kompasa: postolje s čitačem skale, skala (dolje podijeljena u stupnjevima, gore u tisućitima), poklopac s ogledalom i ciljnikom, magnetna igla (kojoj je obojen sjeverni kraj), torbica s konopcem.
Tisućiti je kut koji na udaljenosti od 1000 m pokriva predmet širine ili visine od 1 m.
Azimut (Az) je vodoravni kut koji zatvara pravac sjevera i određenu točku na zemljištu u pravcu kazaljke na satu. Može imati sve vrijednosti od 0 do 360 stupnjeva ili od 0-00 do 64-00.
Orijentir je bilo koji umjetni ili prirodni objekt koji je markantan. Razlikuje se od okoline i statičan je. Po mogućnosti uzima se što udaljeniji objekt.

Kako odrediti azimut poznatog objekta?
1. Uzeti kompas u radni položaj
2. Naciljati poznati orijentir
3. Palcem lijeve ruke okretati skalu dok se sjeverni kraj magnetne igle ne poklopi s oznakom za sjever (trokutić)
4. Očitati dobivenu vrijednost

Kako odrediti pravac poznatog azimuta?
1. Poznatu vrijednost zauzeti na skali
2. Podići kompas u radni položaj
3. Okretati se cijelim tijelom dok se sjeverni kraj magnetne igle ne spoji s oznakom za sjever (trokutić)
4. Na dobivenom pravcu odrediti orijentir

Kako odrediti stojnu točku?
Stojnu točku, odnosno mjesto na kojemu se nalazimo, možemo odrediti na mnogo načina, ali ćemo se koristiti najboljim - koristeći kompas i kartu.
1. usjeverimo kartu (sjeverni kraj usmjerimo točno u pravcu S)
2. u prirodi uočimo objekt koji imamo i na karti
3. izmjerimo mu Az i daljinu
4. prislonimo vrh kompasa na topografski znak tog objekta na karti
5. okrećemo kompas dok se sjeverni kraj magnetne igle ne poklopi s oznakom za sjever
6. povučemo liniju uz kompas
7. sukladno mjerilu i poznatoj daljini odredimo svoju točku
Ako imamo više vidljivih objekata koji nisu u istom pravcu (dva ili tri) od svakog povučemo liniju, sjecište tih linija određuje našu točku.

Kretanje po azimutu
Ako poznajemo sve gore navedeno i imamo odgovarajuću kartu, pomoću nje i kompasa se možemo kretati na sljedeći način:
1. usjeverimo kartu
2. nađemo i označimo stojnu točku
3. označimo kontrolne točke budućeg kretanja
4. odredimo Az i daljinu do svake točke
5. izradimo skicu kretanja na komadu papira na koju ćemo točno upisati sve Az i daljine (kod daljine trebamo voditi računa o reljefu jer ipak se ne krećemo zrakom).
6. dalje koristimo kompas i krećemo na hodnju određujući Az i orijentire, a povremeno pogledamo kartu jer nam može pomoći kao kontrola u trenutcima beznađa i izgubljenosti («kartu čitaj, seljaka pitaj»!)