A PHP Error was encountered

Severity: Notice

Message: Only variable references should be returned by reference

Filename: core/Common.php

Line Number: 239

A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/hpdbilog/public_html/system/codeigniter/system/core/Exceptions.php:170)

Filename: libraries/Functions.php

Line Number: 770

A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/hpdbilog/public_html/system/codeigniter/system/core/Exceptions.php:170)

Filename: libraries/Functions.php

Line Number: 770

A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/hpdbilog/public_html/system/codeigniter/system/core/Exceptions.php:170)

Filename: libraries/Functions.php

Line Number: 770

A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/hpdbilog/public_html/system/codeigniter/system/core/Exceptions.php:170)

Filename: core/Common.php

Line Number: 409

HRVATSKO PLANINARSKO DRUŠTVO “BILOGORA” BJELOVAR
Naslovna Obavijesti Najava izleta i akcija 90 godina HPD Bilogora Visokogorska sekcija Ekološka sekcija Sekcija društvenih izleta O Bilogori Povijest Društva Statut Društva Planinarska knjižnica Biti planinar Kontakt Fotogalerija
Doživljaji planinara

Vlakom u istočne Karpate

Planinarenje u ukrajinskim Karpatima s obilaskom grada Kijeva, Lavova i Odesse

Kad netko spomene Ukrajinu prvo nam se javi slika nizinske zemlje, žitnice bivšeg SSSR-a, koja je u toj državi slovila kao najrazvijenija republika . Ipak u zapadnom dijelu Ukrajine postoje područja s visinama iznad 2000 metara koja spadaju u Karpate. Karpati su planinski lanac u srednjoj Europi dužine oko 1500 kilometara koji spada u mlade ulančane planine. Protežu se u dijelovima Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Ukrajine, Rumunjske i Srbije, a dijele se na zapadne, istočne i južne Karpate.
Ukrajinski Karpati dio su istočnog Karpatskog gorja, a protežu kroz krajnji zapadni dio Ukrajine (nazivaju se Šumoviti Karpati). Ukrajinske Karpate još se naziva „zelenim biserom“ Ukrajine s predivnom kombinacijom šume i livada te ljudi koji žive u skladu s prirodom. Hrvatski planinari manje su posjećivali istočne Karpate u odnosu na zapadne (u slovačkim Visokom Tatrama je Gerlachovsky štit (2655 m) najviši vrh Karpata) ili južne (Transilvanijske Alpe u Rumunjskoj). Jedan od razloga svakako je slabija informiranost i nedostatak planinarske infrastrukture.
Tako smo i dvojica članova HPD-a „Bilogora“ Bjelovar u kolovozu 2012. godine obišli najviše dijelove Karpata (Visoke Tatre) u Slovačkoj i Poljskoj. Krajem travnja i početkom svibnja 2018.-te godine petoro Bjelovarčana (Dijana, Marina, dva Tomislava i Željko) dobilo je mogućnost priključenja grupi planinara u obilaska Šumovitih Karpata i Ukrajine, zemlje po površini jedanaest puta veće od Hrvatske. Preostali dio ekipe čine troje Čakovčana (Ankica, Dubravka i Velimir), Nedeljka iz Đurđevca i Marijan iz Varaždina.
Putovanje od sedam dana započelo je okupljanjem sudionika u 11 sati na željezničkom kolodvoru u Koprivnici. Gotovo u cijelosti se putovalo (većinom i spavalo) vlakom osim manjeg dijela korištenja autobusa i kombija po Ukrajini. Možda će za planinara zvučati neobično da ga takav način putovanja i planirani posjet Kijevu, Lavovu i Odessi na početku privuku više od same planine. Tome su svakako pridonijeli moje dotadašnje slabo poznavanje planinarske tematike ovog dijela Karpata i manja dostupna količina informacija o usponima ali sam ovaj teksta pokazati će kasnije oduševljenje Šumovitim Karpatima.
Vrlo brzo nakon polaska izašli smo iz Hrvatske i nakon rutinske carinske kontrole ušli u ravničarsku Mađarsku. Mađarska je zemlja sa izuzetno razvijenom željezničkom infrastrukturom i visokom kulturom i udobnošću putovanja vlakovima. Do Budimpešte, gdje treba presjesti, najveći se dio putuje uz Balaton („mađarsko more“). U ušima mi je još kao malom dječaku odzvanjala primjedba o mađarskoj mornarici koja nema mora . Naš vodič Milan priključuje nam se u Budimpešti, a do ukrajinske granice, gdje smo stigli u dva sata nakon ponoći, još smo dva puta presjedali (u Ukrajini se vrijeme prebacuje jedan sat naprijed).
Pogranični gradić Chop, gdje nam se priključuje Slavonac Željko, u tri sata iza ponoći nudi mogućnost osvježenja i obnove zaliha u dućanu koji ima 24-satno radno vrijeme. U Ukrajini je razmak između tračnica kao i u Rusiji širi (iznosi 1524 mm) u odnosu na nas i Mađarsku koji imamo razmak između tračnica od 1435 mm. Prije Vorohte gdje stižemo popodne, još posjećujemo gradić Solotvin poznat po slanim kupeljima, mijenjamo još autobus i vlak. U Vorohti konačno spavamo u krevetima što nam prilićno treba prije sutrašnjeg uspona na svetu Goverla planinu najviši vrh Ukrajine visok 2061 metar.



Za uspon na najviši vrh Ukrajine kreće se iz sportskog centra Zarosliak sa 1250 metara nadmorske visine, a ovisno od odabira staze treba 2,5 do 3 sata laganog hoda.
null
Za staze se može reći da su tehnički nezahtjevne te za njihov prolazak treba srednja planinarska kondicija. Ujutro u upravi Nacionalnog parka dobivamo uputstvo da se zbog snijega krećemo isključivo plavom stazom dugom 3,8 km. Uspon njome traje 2,5 sata . Chornohora, dugački greben na kojem se nalazi najviši vrh Goverla (ruski Hoverla) ima još 5 vrhova viših od 2000 metara s kojih se pružaju izuzetni vidici. Osobno me greben jako podsjeća na greben Kamešnice i Dinare kada se kreće stazama „ Put Oluje“.
Sunčan je i miran dan! Samo brdo je više nego prepuno brojnih Ukrajinaca koji uspon na goru Goverlu smatraju svojom nacionalnom obavezom i ponosom (vjerojatno je brojnost povezana i sa sutrašnjim Međunarodnim praznikom rada).
null
Puno je mladih planinara iako bi bolje bilo reći izletnika. Njihova laganija opremljenost ukazuje više na izletništvo (najviše su u tenisicama od platnenih varijanti do nešto čvršćih kožnih tenisica ima i „kroksica varijanti“). Ne znam dokle će oni po snijegu! Jedino raduje da nose i vode djecu u planinu. Ima i veselih grupica koje imaju „đuboks potporu“ koje jako narušavaju mir planine.
null
Staza u donjem dijelu prolazi kroz prekrasnu smrekovu šumu uz potok koji opija svojom snagom.
null
null
Nakon toga se izlazi na travnato - kameniti dio staze. Tu se na kraćim dijelovima pojavljuje dionice sa snijegom. Najzahtjevniji dio je dvjestotinjak metara pokriven snijegom s nešto kraćim strmijim izlazom na široki prostrani vrh.
null
Na vrhu dominira križ i jedan betonski spomenik , ukrajinska zastava i kameni obelisk .
null
Impresivan je vidik s vrha na cijeli dugački travnati greben koji je sramežljivo prošaran snijegom. Pogled mi se zaustavlja u smjeru ukrajinsko-rumunjske granice i dalje u Rumunjsku prema Transilvanskim Alpama.
null
Moj idući posjet Karpatima biti će tamo. Izgleda jako privlačno!
Nakon ovog iskustva s ukrajinskim Karpatima mišljenja sam da se ne treba ograničiti samo na uspon na vrh Goverlu jer nastavak puta grebenom do Nesamovitog jezera i dalje prema jugu donosi užitak vidika na sve strane. To je izvedivo u varijanti produženog vikenda od 3-4 dana ali treba obavezno nositi šator sa sobom. Od ostalih atraktivnijih ukrajinskih brda u ponudi je i granični krševitiji greben Rahovskih planina na granici Ukrajine i Rumunjske. (našao sam podatak da je za njihov obilazak potrebno zatražiti dozvolu vojske tako da se rjeđe obilazi). Za obilazak je popularan i Svidovec zbog svojih prostarnih pašnjaka i visoravni.

Kako je naš posjet Ukrajini nakon planinarskog dijela bio planiran s turističkim obilascima Kijeva, Lavova i Odesse uslijedilo je uživanje u razgledanju. Kijev, glavni i najveći grad Ukrajine ima bogatu povijest i burnu prošlost te ima puno toga za ispričati. U njemu neslužbeno živi tri milijuna stanovnika, a smatra se sigurnim za posjetu. Uostalom prošle godine tu je održan Eurosong, a ove godine finale nogometne Lige prvaka. Kijev se smatra zelenim gradom s ogromnom količinom drveća tako da ima dosta hlada po brojnim parkovima.
U Kijevu se nalazi Kijevo-pečerska lavra, najstariji i najljepši kompleks pravoslavnih samostana u svijetu smještenih na dva brda iznad rijeke Dnjepar.
null
null
U svetištu se nalaze manastiri ispod zemlje s podzemnim hodnicima i grobnicama osnovani 1015. godine. Na drugom susjednom brdu nalazi se Muzej velikog domovinskog rata koji je posvećen borbi u II. Svjetskom ratu. Tu dominira gigantski 62 metra visok kip Majke Domovine, skulptura žene s mačem u jednoj i štitom u drugoj ruci.
null
Glavni i središnji trg u Kijevu naziva se Trg neovisnosti ili poznatiji po nazivom Majdan. Na njemu se slave veliki događaji ili protestira za bolje sutra kao u vrijeme Narančaste revolucije 2004. i krvavih sukoba prosvjednika i proruske policije i vojske u zimi na prijelazu 2013. u 2014. godinu.
null
Kijev je poznat i po svom metrou! Stanica Arsenalna, koja se nalazi 105,5 metara ispod zemlje, najdublje je smještena stanica metroa na cijelom svijetu. Posebno zapinje za oko čistoća i urednost grada, kao i u ostatku Ukrajine, te visoka kultura ljudi ali i njihova ogorčenost jer preživljavaju s prosječno 200 eura mjesečno.
Dva dana određena za posjet Kijevu svakako su premalo ali čekalo nas je 500 kilometara, strašno vruća noć i jedanaest sati u spavaćim kolima do Odese.
Odesa ili biser Crnoga mora kako se često naziva, grad je i pomorska luka na jugozapadu Ukrajine uz sjeverozapadnu obalu Crnoga mora. Kao najvažnija luka Ukrajine postala je njezin južni prozor u Europu. U Odesi se može vidjeti njezina povijest zapadnoeuropskog stila do utjecaja sovjetske ere stambenih kompleksa. Nakon 12-satnog obilaska u sjećanju mi je posebno ostala zgrada veličanstvene Opere izgrađene po uzoru na Bečku državnu operu (projektirali je isti arhitekti koji su projektirali zgrade HNK u Rijeci i Zagrebu).
null
Sto devedeset i dvije Potemkinove stepenice povezuju stari grad s lukom i predstavljaju službeni ulaz u grad.
null
Građene su tako da se pri dnu šire tako da izgledaju veće i duže od stvarnih 142 metra.
null
Impresivan je i gradski park dosta sličan našem Zrinjevcu. Šetnja Deribasivskom i ostalim ulicama u centru prepunih trgovina, kafića i restorana pokazala nam je sve kontraste građevinskih stilova ali i voznog parka (prastare lade uz bok najmodernijim automobilima ili „fićek“ iskorišten kao posuda za cvijeće).
null
Nakon razgledavanja Odese za odmor nam je godilo 12 sati provedenih (spavajući) u spavaćim kolima vlaka u putovanju od 780 kilometara do Lavova.
Lavov je manji gradić, u odnosu na milijunsku Odesu ili megalomanski Kijev, s nešto više od 700 000 stanovnika. Grad na samo 80-tak od granice s Poljskom mješavina je poljskog, austrougarskog, njemačkog i sovjetskog kulturnog utjecaja. Kako su u ovom dijelu Sovjeti bili kratko po arhitekturi podsjeća više na zapadnu Europu. Zvuči zanimljivo da iako najmanje dočarava Ukrajinu po etničkoj strukturi čak 88 % ga čine Ukrajinci.
Između velikog broja različitih katedrala i crkava u Lavovu posebno me je dojmila Armenska katedrala za koju bi izvana rekli da se radi o omanjoj crkvici (pročelje zavučeno između zgrada) ali ulaskom sa stražnje strane to uopće nije tako. U parku Visoki zamok smještenom na najvišoj točci nalazi vidikovac s kojeg se može uživati u pogledu na stari grad i širu okolicu Lavova.
null
Ono što turisti ne mogu zaobići, pa tako ni mi, je prodavaonica ručno izrađene čokolade.
null
null
Tu smo se dobro opskrbili za vlastite potrebe te riješili suvenire u obliku čokoladnog alata (vjerodostojne imitacije hrđavih ključeva i kliješta).
U ovom dijelu Ukrajine karakterističan je ritual ispijanja kave u odnosu na istočnu Ukrajinu gdje je čaj na prvom mjestu.
null
Taj običaj zvuči jako poznato i prepoznatljivo, zar ne ?
null
Tko nije ljubitelj čokolade i kave u Lavovu neće ostati uskraćen jer je ovdje otvorena prva pivnica u Ukrajini još u 18. stoljeću,a postoji i Muzej piva. Za Lavov se može reći da je grad koji ima dušu te je jedinstven po svojim sadržajima i ponudi te niskom cijenama. Meni je ostati kao najprivlačniji i najljubazniji od tri posjećena u koji bi se rado ponovo vratio šetati kaldrmavim ulicama, prepustio se mirisu kave i okusu čokolade i piva.
Sedam napornih dana, brzo je prošlo! Šumoviti Karpati i ukrajinski gradovi ostali su iza nas u slikama sjećanja ali i sa željom da se još nekad vidimo.


Tekst i fotografije :Željko Vinković