Fri, May 01, 2020 - 1:24:07
Sažeti gotovo 100 godina povijesti jednog društva (sada je 96!) u dvadeset i nešto novinarskih kartica izgleda kao nemoguća misija! Što i jest! Je li moguće sve spomenuti (nije!), što istaknuti, što tek „dodirnuti“, hoće li netko ostati zakinut, nespomenut, koji su događaji, izleti, skupštine, i po čijem mišljenju važniji od drugih, pitanja su bez pravog odgovora.
Nudeći ovaj kratak sažetak planinarskih, pa i društvenih zbivanja u proteklih 96 godina HPD Bilogore, pokušali smo zapravo spomenuti sva razdoblja življenja, uspješna i manje uspješna, ovog dugovječnog društva. Zapravo dati osnovu za moguću kasniju doradu, za pisanje povijesti kad se napuni okrugla, 100. godišnjica. A i to je već nešto, tim više što za pojedina razdoblja ne postoje izvorni, čak ni bilo kakvi dokumenti! Najvažnije: ovo se uvijek može nadopunjavati, proširivati...
Na inicijativu tadašnjeg šefa željezničke postaje Bjelovar i člana Hrvatskog planinarskog društva (HPD) – središnjica u Zagrebu, Viktora Borovečkog, u Bjelovaru je 30. lipnja 1924. godine osnovano Hrvatsko planinarsko društvo Bilo-gora – podružnica u Bjelovaru. Osnivačkoj skupštini, koja je održana u 21.00 sat u svratištu “Toma“ (kasnije restoran „Garić“)u blizini željezničke stanice, prisustvovalo je pedesetak Bjelovarčana, prijatelja i ljubitelja prirode i planinarstva. Za prvog predsjednika društva izabran je inicijator Viktor Borovečki, a u inicijativnom odboru bili su još prof. Aleksandar Moduz (tajnik), Pavao Oremović (blagajnik), Janko Janković, Milka Baneković.
---
Prvi društveni izlet na kojem je bilo 10 članova organiziran je na Plitvička jezera, 7. srpnja 1924., a vodio ga je Stanko Antolić. Iza toga priređen je i drugi, opet na Plitvička jezera, vlakom u posebnom vagonu, koji je vodio Viktor Borovečki. U kolovozu 1924. organizira se pod vodstvom V. Borovečkog društveni izlet u Sloveniju na Bled i Vintgar s usponom do Aljaževog doma. Do kraja godine još su organizirani pohod na Medvednicu, 27. rujna, te na Kalnik 17. listopada. Radi što uspješnijeg društvenog djelovanja unajmljuju se u gostionici „Brcković“ prve društvene prostorije u kojima se održavaju sastanci upravnog odbora, predavanja i kućne zabave. Krajem prve godine postojanja društvo je imalo 80 članova.
Popularna predavanja
Prvo predavanje pod nazivom "Djelovanje uspinjanja u planinama na tijelo i dušu planinara" održao je dr. Fran Klašterka 14. siječnja 1925. godine. Slijedi predavanje Janka Jankovića "O Mullerovom sistemu vježbanja", 21. siječnja, a oba predavanja bila su vrlo dobro posjećena pa su motivirala planinare da se s takvom praksom nastavi. Do kraja godine održana su još tri: Vjekoslava Cvetišića, "Južni Velebit"; dr. Josipa Poljaka, "Risnjak i druge glavne planine Gorskoga kotara", te profesora Josipa Pasarića, "Triglav i druge slovenske planine".
Slijedeće 1925. godine, u ljeto 30. lipnja, otvoreno je i prvo Društveno izletište u Paulovcu nedaleko Bjelovara (na pruzi Bjelovar – Kloštar), u blizini željezničke stanice i tunela, usred šume. Načinjene su šumske staze, postavljeni stolovi i klupe izrađene od brezovih oblica, te je izvršeno planinarsko markiranje putova i staza do izletišta i njegove okolice. S godinama je to postalo omiljeno planinarsko odredište. Tijekom te 1925. nastavilo se i s organiziranjem izleta: na Moslavačku Goru, na Zeleni vir kod Skrada, na Golicu u Karavankama, pa na Kalnik, na Triglav, u okolicu Crikvenice i Bakra, te na Klek i Risnjak. Pod pokroviteljstvom ministra trgovine i industrije dr. I.Krajača društvo je u slijedeće godine, od 3.-6. siječnja 1926. priredilo prvu izložbu planinarskih fotografija pod nazivom "Prirodne ljepote lijepe naše domovine".
Viktor Borovečki, osnivač i prvi predsjednik društva
Stjepan Sirovec, referent Planinarske sekcije 1946. i kasniji predsjednik
Planinari na Kredarici 1934.
Prve krize
Odlaskom V. Borovečkog iz Bjelovara, zbog premještanja na novu dužnost, društvo zapada u svoju prvu krizu koja traje od početka 1926. do proljeća 1928. godine kada V. Borovečkog na mjestu predsjednika nasljeđuje prof. Aleksandar Moduz (1928.-33.). U tom razdoblju ne priređuju se društveni izleti, ne ubire se članarina, nema sastanaka ni predavanja. Ipak, na poticaj nekolicine mladih članova obnavlja se rad pa se tijekom 1928. godine organizira nekoliko izleta: na Plitvička jezera, slapove Krke, Risnjak, Dalmaciju, Bosnu, Austriju (Zell am See) kao i u bližu okolicu. Rad Društva popušta 1930. a velika kriza traje do veljače 1934. kad nestaje svaki oblik društvenog rada, ne organiziraju se izleti niti se ubire članarina. To je i razdoblje opće svjetske krize! Na redovnoj skupštini društva održanoj 5. ožujka 1934. godine u prostorijama "Kupališne restauracije" na prijedlog tajnika Rudolfa Berghofera zaključuje se: Društvo nastavlja s radom! Za predsjednika je izabran Stanko Antolić (1934.-39.), uz njega u Upravni odbor S. Herljević, T. Vinković, S. Pavlić, J. Đuračić, A. Rožić, Vincenca Vinter, Ž. Rukavina. Nema previše podataka o dotadašnjem članstvu - tek zna se da je 1934. godine bio evidentiran 101 član (67 planinara i 34 planinarke). Slijedećih godina, 1934.-39., rad se stabilizira. Počinje se s izletima pa 23 člana (vodič S. Antolić) ide 3.lipnja na otvorenje Planinarskog doma na Jankovcu, a od 10.-15.kolovoza grupa od 14 planinara pohodi Julijske Alpe (vodi ih Georgije Former).
Tijekom 1935. godine organizirano je više društvenih izleta po Bilogori i na Kalnik. Od većih pohoda zabilježen je onaj od 20.-23. travnja na Biokovo s usponom na najviši vrh Sveti Jure (1762 m). Slijedeće 1936. godine osim izleta u bližu okolicu organiziran je dvodnevni odlazak na Karavanke te uspon na Stol (2236 m) i Golicu. Bogatija događajima bila je 1937. kada društvo priređuje više uspjelih pohoda od kojih treba posebno istaći 10-dnevni boravak na Sjevernom Velebitu (Vučjak, Balinovac, Veliki Zavižan, Pasaričev i Vratarski kuk), te izlet u Hrvatsko primorje u (4.-11.rujna). Iz 1938. godine vrijedi posebno spomenuti zanimljivi i uspjeli 14-dnevni izlet u podnožje planine Prenj te uspon planinara na Zelenu glavu (2123 m) najviši vrh Prenja.
Slijedi novo krizno razdoblje, od 1939. dolazi do opadanja društvenog rada kako zbog svjetske političke krize, 2.svj.rat je na vratima, ali i zbog toga što mnogi mladi članovi društva kao i neki iz Upravnog odbora odlaze kao rezervisti u vojsku. Nakon ostavke S. Antolića na čelo društva te godine dolazi Nikola Lisac (1939.-45). Ovdje vrijedi zabilježiti jedan važan datum: na izvanrednoj skupštini društva, 2. studenoga 1939. godine prvi puta se spominje potreba izgradnje planinske kuće na Bilo-gori.
Rad u ratnim i poratnim uvjetima
Drugi svjetski rat (1941.-45.) donosi privremeni prestanak planinarskih aktivnosti, nema previše podataka o djelovanju u prvim ratnim godinama. Brojni istaknuti članovi su bili hapšeni i deportirani u logore (dr. Franko Winter, Teodor i Milan Pollak, Julije Eker, Tomo Viković, Ante Brozović i drugi). Ipak, 1943. godine pa i godinu kasnije društvo je priredilo sedam izleta u bližu okolicu i šest u druge predjele naše domovine na kojima je sudjelovao ukupno 151 član. Za svoje članove skijaše društvo nabavlja iz svojih sredstava 20 pari skija s tim da članovi skije otplate društvu kroz 6 mjesečnih obroka.
Nakon oslobođenja otpočelo s radom u novim uslovima. Administrativnim promjenama, 1946. godine bjelovarsko Hrvatsko planinarsko društvo Bilo-gora postaje planinarska sekcija Fiskulturnog društva Bjelovar. Na čelo sekcije kao referent dolazi Stjepan Sirovec (1946.-48.) Prvi izlet Planinarska sekcija priredila je 12.svibnja 1946. godine na Kalnik. Važno je za početak i obnovljeni rad da su se na tom izletu ponovno našli zajedno stari i mladi (novi) planinari. Slijedeće 1947. godine, 28.rujna, proslavljen je prvi puta nakon oslobođenja Dan planinara na Bilogori, na Kamenitovcu (242 m), mjestu na kojem su bjelovarski planinari i namjeravali izgraditi svoj planinarski dom. Ostaje zabilježen kružni izlet (9.-22. kolovoza) kroz Hrvatsku, BiH, C.Goru i Dalmaciju, a Đuro Habdija ovako opisuje prvi susret sa Sarajevom:“ Čudni su kontrasti što ih daje Sarajevo...Šarolik orijentalski izgled sa sto minareta i mošeja, bezbroj bosanskih kuća, spomenika i grobova, bezbroj pazara i romantični subplaninski motivi. Obli zeleni humovi na kojima se dižu tamni jelici a za njima impozantna pozadina golemih plavičastih planina..Slika koje nema nijedan kraj azijskog Orijenta..“ I konačno, najmasovniji izlet od postanka Društva, 5.kolovoza, u Postojnu, s 110 sudionika! Iza toga od
6.-15.kolovoza, u Novi Vinodloski.
Konačno – izgradnja doma na Kamenitovcu!
Na sastanku Društva kojem je prisustvovao velik broj planinara, 30.listopada 1947., godine izabrana je komisija od iskusnih planinara sa zadatkom da se izvrše sve potrebne pripreme za dugo očekivani početak gradnje doma. Prošla je još godina dana, kada je izabrano mjesto za izgradnju doma na Klupinama, zvano Kamenitovac (242 m) na rubu šume Mačjak. Iste godine počinju pripremni radovi za izgradnju doma. U to vrijeme ponovno dolazi do administrativnih promjena. Po osnivanju Planinarskog saveza Hrvatske, u lipnju 1948. planinarska sekcija Fiskulturnog društva Bjelovar 18. lipnja 1948. održava sastanak i donosi odluku da sekcija ponovno postane Planinarsko društvo. To je i učinjeno 12. srpnja 1948. kada je održana je Osnivačka skupština Planinarskog društva, a za predsjednika je izabran Đuro Habdija. Osnovane su i nove sekcije: alpinistička (S.Sirovec), kulturno-prosvjetna (I.Mikulić), građevinska (S.Žagar), skijaška (L.Lukačić). Konačno počinje dugo očekivana i planirana izgradnja planinarskog doma na Kamenitovcu!
Konačno, 13.kolovoza 1949. počinje dugo očekivana gradnja planinarskog doma! Radilo se i nedjeljom i blagdanima, sve na dobrovoljnoj bazi, ručno se niveliralo zemljište za temelje doma, konjskim zapregama dovozio se materijal i za nepunih mjesec dana zgrada je stavljena pod krov (11.rujna 1949.), kako je zabilježeno, „16 dana prije roka“! Koliko je dom bio važan planinarima govori i gotovo nevjerojatan podatak da je 30 članova Društva preuzelo na sebe obvezu vraćanja pozajmice (ako to društvo ne bi učinilo) koju je Društvo uzelo kod banke za dovršenje doma! Tijekom 1950. i 1951. postavljeni su vodovod, stolarija, elektroinstalacije, očišćen je i niveliran prostor oko doma, a 25.12.1950. planinarski dom i selo Maglenča (na čijem području se dom nalazi) dobivaju struju. I doček Nove 1950. u još nedovršenom domu! (Jedan od brojnih u idućim desetljećima)! Konačno, svečani trenutak - 5.kolovoza 1951. godine u 11 sati planinarski dom je otvoren! Svečanosti prisustvuju političari, brojni gosti kao i predstavnici 13 okolnih društava, a predstavnik PSJ je u knjigu Društva zapisao:“ Čestitam planinarima Bjelovara na izgradnji jednog od najljepših domova u FNRJ“!
Prijevoz cigle za gradnju doma 1949.
Jedno od mnogobrojnih druženja na Kamenitovcu 50-ih
Na vrhu Triglava 1948.
Uspješne 50-te godine
Slijedi 10-godišnje uzlazno razdoblje bjelovarskog planinarstva, s pokojom kriznom godinom. Osnivaju se planinarske grupe po poduzećima (Koestlin, Prosvjeta, Granap..), priređuju zabave, planinari su i istaknuti društveno politički radnici (S.Sirovec, D.Malek, I.Hodalin. Đ. Habdija), ide se na višednevne izlete (5.-21-kolovoza 1950. Bjelašnica, Čvrsnica, Prenj). Možda i najuspješnije godine dotad, 1951. održan je alpinistički tečaj, organizirani su izleti na Pohorje, Ravnu goru, u Julijske Alpe, konačno, ostvaren san, otvoren i dom! Društvo broji 480 članova. Nakon malog zastoja slijedeće godine (izleti uglavnom u bliže krajeve, uvijek dobro posjećene proslave Dana planinara), Bjelovarčani 1953. idu između ostalog u Gorenjsku te na Slet planinara na Plitvičkim jezerima u povodu Dana ustanka (26.-27. srpnja). U domu je zabilježeno 227 noćenja. Ostvaren je i san mnogih planinara: od 10.-28. kolovoza 10-ero člana grupa ide na Durmitor. Zagreb, Sarajevo, Foča, kupanje u Drini, Šćepan Polje, Tjentište, Sutjeska, Piva, Tara, konačno i usponi. Mali i veliki Štulac, Planinica, Durmitor (Bobov Kuk 2522 m). Izlet o kojem se pričalo! Opet godine s manje izleta (1954.-55.), ali višednevnih, pa tako ostaje u pamćenju boravak u Makedoniji od 5.-25.kolovoza 1954. (Perister, Ohridsko jezero), kao i izleti na Platak i Risnjak, te slijedeće godine u istom terminu (!) grupno logorovanje u Jablancu. Rad svakog društva ovisi o nekolicini najaktivnijih, a to su tada bili Đ.Habdija, S.Sirovec, D.Turković, S.Pavlić, B.Novaček, S.Hrubi, A.Pondelak, M.Omčikus, D. Malek... Deset društvenih izleta bilo je 1956. (Velebit, Papuk Ravna Gora..), a popularna je bila o obližnja Šoderica pa se dva tjedna i tamo logorovalo. Na savjetovanju 14.listopada zajedno s društvima iz okolice razgovaralo se kako unaprijediti rad. Skupština u veljači 1957. donosi pohvale mjerodavnih za rad, (financijsko stanje je stabilno, održavanje doma uredno), ali i kritike „kako je premalo masovnih sastanaka“! Te je godine održan na Bilogori i omladinski skijaški tečaj (toliko je bilo snijega!), a od 4.-18.srpnja organiziran i izlet u Austriju, Grossglockner, 3797 m, pa na Velebit, dok je jednodnevnih izleta bilo vrlo malo. Slijedeća će 1958. ostati upamćena po Sletu planinara na Tjentištu (26.6-6.srpnja), a obnovljen je inventar doma: nabavljeno 10 novih željeznih kreveta, 30 madraca. Zavidnih 633 člana broji Bilo-gora 1959. godine, plan izleta je ostvaren, dobar dio njih otpada na planinarske grupa po pojedinim poduzećima, aktivni su planinari Gimnazije. U Sloveniji se boravilo od 5.-15.lipnja, zajedništvo je iskazano i na Šoderici.
Popularni višednevni izleti
Iznimno uspješni predsjednik Društva Đuro Habdija odlazi u Zagreb, nasljeđuje ga Josip Kozumplik (1960.-62.). I dalje se više planinara opredjeljuje za višednevne nego za jednodnevne izlete pa tako jedna skijaška grupa boravi u Sloveniji, od 3.-14.kolovoza ide se ponovno na Durmitor, jako je aktivna gimnazijska grupa (Slovenija-Kačun, Skuta, Grintavec, 4.-10.rujna). Novi opskrbnik doma postaje Franjo Mihoci. Dalekosežno se gledalo u budućnost pa je te godine kupljeno četiri hektara zemljišta iza doma koje je kasnije uredila Šumarija Bjelovar (podignuta šuma, danas Poučna staza!). Obilježena je sljedeće 1961. i 10.obljetnica planinarskog doma, a godina će ostati upamćena i po tome što se šest članova Društva (S.Sirovec, M. Ištok, Z.Pavljak, Ž.Vignjević, B.Grubačević, N.Bijelić) ispelo na najviši vrh Europe Mont Blanc (4.800 m). Još jedan „vidovit“ potez uprave Društva 1962.: kupljen je pojas zemljišta širine pet metara za izgradnju buduće ceste do doma! Prvi puta Društvo upada u male financijske poteškoće (na zadugo!), pa je i manje izleta, a jedan od njih je bio na Bijele i Samarske stijene. I dalje zavidan broj članova: 579. I sljedećih godina posebno su uspješne planinarske skupne bjelovarskih poduzeća, 1963. Bjelovarčani idu na Petrov vrh, na otvaranju su planinarskog doma Omanovac, idu na Japetić. A cjelokupnu zaradu sa zabave za Dan planinara 15.rujna na Kamenitovcu doniraju za obnovu Skoplja! Raste broj članova (604!). Ipak, primjećuje se da raste društveni standard, sve je više televizora po kućama, osobnih automobila, a time opada interes za zajedničkim druženjem, pa je 1964. Broj članova opao je na 300 (od čega 60 omladinaca, 30 pionira!). Na tečaju na Platku dva nova vodiča postali Jakupčević i Lalić. Sljedećih godina, nakon izgradnje ceste, sve je više izletnika i boravaka na Kamenitovcu. Planinarski dom, udaljen od grada nekih devet kilometara, postaje omiljeno izletište ne samo planinara nego i-Bjelovarčana! Dobiva skoro pa kultni društveni status, posebno vikendom (zabave subotom navečer, obiteljsko okupljanje nedjeljom)! Domari (opskrbnici) Franjo Mihoci i Pero Vitković imaju pune ruke posla. Organiziraju se i dočeci brojnih novih godina! Stjepan Sirovec nasljeđuje 1963. na mjestu predsjednika J.Kozumplika.
Bjelovarski planinari na Mont Blancu 1961.
No malo je pisanih službenih dokumenata o radu planinarskog društva u razdoblju koje slijedi pa neke s vremena na vrijeme pronalazimo u gradskom tjedniku Bjelovarski list. Domar Franjo Mihoci kaže da je gostiju sve više otkad je izgrađena cesta do doma, „no da ljudi sada ostaju manje na spavanju“. Traži se način kako pomladiti članstvo pa u cilju populariziranja planinarenja Društvo izdaje značke i razglednice. Organiziraju se izleti u nepoznato i postaju jako posjećeni pa je 1966. godine odredište bio Papuk. Godinu kasnije, 1967. na čelo Društva dolazi Đuro Pondelak. Na orijentacijskom maršu „Janko Mišić“ u Samoborskom gorju tri člana Bilogore, Miljenko Jakupčević, Milan Notisberg i Mladen Brajdić zauzimaju među 20 ekipa 10.mjesto. Uz Dan planinara 1968. organizirano je tada popularno orijentacijsko natjecanje od Bjelovara do Kamenitovca i time obilježeno 45 godina PD Bilogore. Izlet u nepoznato 1970. prvi puta vodi izvan granica Hrvatske (BiH).
Đuro Habdija
S uspona na Durmitor
Brojne aktivnosti
I sljedeće 10-godišnje razdoblje obilježeno je brojnim izletima, dogradnjom doma ali i daljnjim laganim osipanjem članstva. Nije to spriječilo ni učlanjenje pionira OŠ Šandrovac (20) u PD Bilogoru 1971.godine. Prvi put na Pohorje bjelovarski su se planinari uputili 1972. i to u okviru izleta u nepoznato (47 članova!). Dom je dograđen 1974. pa su uz devet ležajeva u starom napravljena i tri u novom dijelu doma te planirana još dva isključivo za planinare (topla i hladna voda). Vodič Ivan Flanjak poveo je nakon punih 28 godinu, 30.kolovoza 1975. su skupinu od 20-ak Bilogoraca na Triglav! I to sjevernom, težom stranom (Aljažev dom, Staničev dom, Kredarica) a hodalo se 12 sati! U tom plodnom razdoblju među najaktivnijima su M.Pokos, F.Puškadija, B.Vojvoda, Z.Flanjak, D.Bednjačić, B.Počuča, S.Kirin, Z.Drobac (pok.), Kruna Ređep (pok.),Nevenka Orlić (pok.), J. Pećina, D. Malek, Z. i N. (pok.) Frančić i drugi. Slijedeće 1976.obilježena je 25.godišnjica Kamenitovca te
upriličeno otvorenje prve obilaznice po Bilogori „Bilogorskim stazama“ (druga koja traje oko četiri sata i za koju postoji Dnevnik i značka kao nagrada otvorena 1993.). I te se godine išlo na Triglav (izlet u nepoznato, 18.rujna, 52 planinara!).
Članovi PD Bilogore uključili su se slijedeće 1977.godine u akciju PSJ „85 vrhova“ te pohodili Papuk (Lom) i posjetili Zvečevo i Kamensko. A ranije te godine, 13.ožujka hodali su Bilogorskim stazama, dobili značke, a akciji se priključila i veća grupa planinara iz Zagreba. Izgleda da su izleti u Sloveniju postali jako popularni pa se tako 8.rujna 1978.grupa od 20 planinara uputila na Triglav (Aljažev dom) od čega je njih 16-ero bilo prvi put na Triglavu. Dvodnevni izlet i 21 sat hoda bio je za sve nezaboravan doživljaj. Za 12 članova je upriličen i trodnevni izlet na Kamniške alpe (Kamniško sedlo 2000 m, u povratku Velika Planina). Slet planinara Jugoslavije u Visokim Dečanima na Prokletijama, početkom kolovoza, nije prošao bez Bjelovarčana! Ispeli su vrh Đerovići (2657 m, sedam sati hoda), a također se, kako je to bio običaj, bratimili sa sedam društava iz tadašnjih republika i pokrajina. A ekspedicija od 20 članova PD Bilogore pridružila se velikoj proslavi-obilježavanju 200.godišnjice prvog osvajanja Triglava, što je ujedno bila i 30.godišnjica prvog pohoda Bjelovarčana na ovu toliko cijenjenu destinaciju. Ruta-Kredarica, Planika Doliča, Vrata.
U dvije radne akcije 1979. uređivao se okoliš doma (posebno uspješna ona 18.ožujka). Opet se išlo u Sloveniju (Kamniška Bistrica, velika planina, Frischaufov dom u Okršelu iznad Logarske doline), pa 17.rujna Jalovec (2643 m) na koji se od 25 članova ispelo njih 18 (tri planinarke!). Zanimljiva je i suradnja Društva i Bjelovarskog lista u kojem se svako toliko pojave oglasi za izlet ili poziv na druženje! A na godišnjoj skupštini 16.prosinca ponovo se tražio način da se u planinare uključi veći broj mladih. Nekoliko je izleta i otkazano zbog slabijeg odaziva.
Omladinski skijaški tečaj
S izleta na Grossglockner
Dolazi nepogoda
Slijedi desetljeće (1980.-90.) u kojem aktivnost pomalo opada. Posljedica je to više čimbenika: porasta standarda (više automobila, televizora), gubljenja interesa i okretanja ljudi novim izazovima (ljetovanja na moru), ali i, misli Božidar Vojvoda, jedan od najpoznatijih bjelovarskih planinara, smjene generacija među planinarima pa i općih prilika. A 1986. godinu obilježio je 3. susret planinara Jugoslavije, odnosno sedam društava iz republika i pokrajina s kojima su Bjelovarčani bili zbratimljeni, na Kamenitovcu. Bilo je to ujedno i posljednje druženje ovih društava, nestalo u vihoru promjena, ratnih i političkih preslagivanja. Đuru Pondelka na čelu Društva nasljeđuje Drago Šafran (1981.-93.), sastanci se održavaju u Golubu ili drvenoj baraci u dvorištu iza Ugostiteljske škole. Današnje generacije, prisjeća se B. Vojvoda, ne znaju da je službena planinarska staza prema planinarcu tada vodila od Sokolane do Plinare a zatim uz prugu sve do želj. postaje Grginac Stari, pa na Prokljuvane. Druga je varijanta bila da se je išlo uz prugu do želj. postaje Grginac Novi a zatim desno cestom oko 500 m prema planinarcu doizlaza ceste od Prokljuvana desno, gdje je bio jedan veliki hrast sa markacijom, pa dalje preko livade gore u šumu do šumskog puta i njime do ispod do samog doma.
Slovenija je i dalje atraktivna destinacija: Julijske i Kamniške Alpe, Jalovec sa posjetom Planici, zatim Vršić sa posjetom izvoru Soče, Prisojnik, Škrlatica, Špik, posjet Bledu i Bohinjskoj Bistrici sa usponom žičarom na Vogel. U nekoliko višednevnih izleta Bilogorci su bili i izvan granica Hrvatske: Ararat, Aconcagua (bili nadomak vrha na 6.800 m ali zbog visinskih problema nisu mogli dalje! Godine 1981. u sedam je dana prijeđen Velebitski planinski put (Baške Oštarije, Paklenica, Vaganski vrh, (vodio Z.Drobac) na kojem je sudjelovalo 14 članova Bilo-gore.
Na Visokim Tatrama Bjelovarčani su bili 1983., nisu izostavljana ni domaća odredišta (Medvednica, Ivanščica, Snježnik, Zavižan), a 1986. Išlo se i na Mont Blanc (1989.) te na Grossglockner (1990.g).
Uzlet nakon zastoja (1990.-2008.)
Došlo je i ratno razdoblje (Domovinski rat), planinarska aktivnost znatno je opala, ne samo u Bjelovaru nego i u cijeloj zemlji. Početak devedesetih obilježio je pad broja članstva, smjena generacija, ali i zasićenost kod dijela starijih planinara. Ratne (ne)prilike početkom desetljeća nisu dopuštale velike izlete, niti odlazak na područja zahvaćena ratnim operacijama. Nije se išlo na Velebit, u Liku, Slavoniju, manje grupe pohodile su sjeverozapadni dio Hrvatske, Samoborsko gorje, Međimurje, Medvednicu, te ponajviše odredišta u Sloveniji (Triglav, Kamin, Vršić, Logarsku dolinu, Bovec, Krn, Golicu. Jedna manja grupica planinara otkrila je prekrasno mjesto na planini Golici, iznad tunela Karavanke, gdje u svibnju raste ogroman broj cvijeća, narcisa. Te nepregledne poljane narcisa grupe planinara posjećivale su 10-tak god. za redom! PD Bilogora 1990. postaje HPD Bilogora, u dom na Kamenitovcu se uvodi vodovod!
Društvo se ponovno budi, 1993. za predsjednika je izabran Đuro Gustović (1993.-2001.), za tajnika Slavko Kirin, a slijedećih 15-ak godina (1993.-2008.) ustabilio se broj izleta a među najaktivnijima su bili: Zvonimir Čamilović, Ada Gustović, Božidar Vojvoda, Slavko Kirin, Žarko Sakradžija, Milkica Aleksa, Marica Magdić, Gordana Vlašiček, Nataša Vidović, Siniša Atlija, Nenad Nekvapil. Osniva se alpinistička sekcija (2000. g., voditelj S. Atlija), godinu kasnije i visokogorska sekcija (voditelji B. Vojvoda i Z. Turković.) Važan događaj 1993. godine: otvara se nova obilaznica „Bilogorskim stazama" sa četiri kontrolne točke, kružnog oblika oko doma, četiri sata hoda, za razliku od stare iz 1976. koja je imala je 10 kontrolnih točaka (oko 10 sati hoda!) i bila preduga za goste koji dolaze u jednodnevni posjet! Broj članstva se stabilizira (150), godišnje se realizira 20-ak izleta, u srpnju 1994. Bjelovarčani su na Grossglockneru, prisjeća se Zvonimir Čamilović, jedan od najaktivnijih članova koji je i sam četiri puta vodio planinare na Mont Blanc! Slijede godine stabilnog rada, uz domaća odredišta (Kalnik, Ivanščica, Medvednica, Strahinjčica), ide se na Triglav, opet Mont Blanc. A Bjelovarčani se mogu pohvaliti da su te 1995. nakon Oluje bili prvi planinari na Dinari (Zdenka Stankić, Senka Budimir, Branko Hrženjak, Milkica Aleksa, Hrvojka Sudar, Nenad Nekvapil), a išlo se kombijem bjelovarske Šumarije. Bio je to nevjerojatan doživljaj, i sada se sjeća Branko Hrženjak, čovjek sa stotinu vrhova pod nogama i sam sudionik toga povijesnoga izleta o kojem su pisale sve novine! Bijele stijene, rafting na Dobri, Japetić, Hahlići te prvi pohod novom stazom Rakitnica-Višnjevac-Kamenitovac u lipnju, pa Materhorn najvažniji su izleti 1996. Čak 34 planinara na Grossglockneru 1997. Još više, njih 41 opet na Mont Blancu (!), odredišta su bila i Kamniške i Julijske Alpe, popularan je bio i izlet u nepoznato (Vukovar-Bizovac). A te 1998.i najveća akcija u novijoj povijesti Društva: od 5.-22.siječnja uspon na Killimanjaro, u čemu su sudjelovali Gordana Vlašiček, Hrvojka Sudar i Zvonimir Čamilović! A 22 izleta 1999. (izvan granica Visoke Tatre, Dolina Soče), potvrđuju da se stanje u Društvu stabiliziralo. Uz to redovni su izleti u nepoznato, nedjeljni odlasci na planinarac, prosječno po 20-ak članova, te održavanje staza.
U novo tisućljeće (2000.) Bjelovarčani kreću s novim ambicijama, pored izleta intenzivno su se počeli baviti uređenjem doma i prostora oko njega. Sedmodnevni izlet na Tatre (1.-8.srpnja), na Velebit, Triglav, Vršić bili su ozbiljniji pohodi te godine. Istim intezitetom nastavilo se i 2001. (Dolomiti, Krndija, Paklenica, Dinara, Voloderske jeseni), pa 2002.(Dilj gora, Petrov vrh, Dabarski kukovi, Bjelolasica, ali opet i Mont Blanc). Slijedeće 2003. bilo nešto manje izleta (16), među njima Trakošćan, Plitvička jezera, Plešivica, Skradski vrh-Zeleni vir-Kamačnik, Raduha u Sloveniji). Visokogorci su bili na Kamešnici, Velebitu, Velikom Javorniku. I u razdoblju 2004.-2007. nije bilo više od 15-ak izleta godišnje. Klek, Zavižan, Grobničke Alpe, Visoki Kanin neki su od 12 izleta 2004., zajedno s visokogorcima; na Papučke jaglace, Strmac-Brezovo polje, Moslavačku goru, Učku, Prisojnik, Strožić išlo se 2005, a slijedećih godina (2006.-08) među ostalima realizirani su izleti na Zečak, Visočicu, Zugpitze u Njemačkoj, Risnjak, Brač, Velebit, u Mariju Bistricu, pa (2008.)na Dinaru, Vaganski vrh, Belecgrad (Dan hrvatskih planinara), Kestenijadu u Koprivnici... Stalni su i dobro posjećeni svih tih godina bili izleti u nepoznato te najznačajnija domaća akcija Proljeće na Bilogori. Tih je godina došlo je i do turbulencija je u vodstvu Društva, 2001. Đuro Gustović je čelno mjesto nakratko, 2002. prepustio Miši Polaku koji je zbog bolesti ubrzo odstupio a novi prvi čovjek Društva postao, opet kratko (2003.) Imre Nađ. No već 2004 predsjednik ponovo postaje jedan od najiskusnijih bjelovarskih planinara, član HGSS-a Đuro Gostović (2004.-2008.).
Uređenje potkrovlja doma
Izleti su bili tek dio planinarske aktivnosti, puno truda i rada uloženo je u uređenje vlastite kuće-doma na Kamenitovcu! Nakon što je 1998. postavljen gromobran, krenulo se, u listopadu 2002., s dugo očekivanim radovima na rekonstrukciji krovišta planinarskog doma. Skinut je stari biber crijep te pribijena daščana oplata i prekrivena PVC folijom te sve pokriveno novim Tondach crijepom. Srušen je i jedan dimnjak ispod sljemena krova i saniran drugi dimnjak. Razmišlja se i o uređenju unutrašnjosti potkrovlja kao grupne planinarske spavaonice. Na Izvanrednoj skupštini Društva, 23.studenog 2008. godine, izabran je novi Upravni odbor, na čelu sa Željkom Vinkovićem kao predsjednikom, sa novim idejama i vizijama. Odmah je otvoreno pitanje uređenja potkrovlja te je zaključeno da to treba izvršiti u nekoliko etapa, u kladu s financijskom mogućnostima. S radovima se krenulo već 2009. godine, izradom projektne dokumentacije s troškovnikom uređenja. S nekoliko radnih akcija potkrovlje je konačno pripremljeno za konačno uređenje. Ideju je prepoznalo Ministarstvo turizma koje za program „Planinarski dom Kamenitovac – povećanje smještajnih kapaciteta“ odobrilo 20.000,00 kn sredstava bespovratne potpore. S tom pomoći te vlastitim sredstvima započelo se s uređenjem potkrovlja. Postavljena je toplinska izolacija, ugrađeni novi prozori, a u samom potkrovlju izrađen je sanitarni čvor sa kompletnom vodovodnom i kanalizacijskom infrastrukturom. Radovi su nastavljeni i slijedeće 2010.godine kada je donacijom nabavljeno 40 madraca te razmješteno u potkrovlje. S trećom fazom uređenja 2011. godine u brodski pod između rogova ugrađena je prešana vuna. Dobavljena su i ugrađena tri Velux krovna prozora te izrađena zaštitna drvena ograda na stubištu. Montiran je i protupožarni vertikalni prilaz s izlaznim platformama. Završnim lakiranjem brodskog poda završena je grupna spavaonica u koju je smješteno 40 madraca obučenih plahtama sa jastucima i dekama. U prizemlju doma postavljeni su cipelari sa sobnim papučama (kako se potkrovlje ne bi oštećivalo planinarskim cipelama). Potkrovlje je otvoreno za vlastite potrebe Društva na godišnjoj skupštini 3. ožujka 2013.
Izleti u porastu
Razdoblje od 2009.- 2013. bilo je bogato i planinarskim izletima. HPD Bilogora prema popisu 2009. broji 272 člana, te je godine organizirano 26 izleta (19 jednodnevnih, sedam višednevnih) sa 971 sudionikom, a od toga je šest izleta bilo izvan Hrvatske. U siječnju i veljači te godine organizirana je Opća planinarska škola koju je uspješno završilo 36-toro članova.
Slijedeće 2010. HPD Bilogora službeno broji 203 člana, od čega 43 nova. Od ukupno 34 izleta (623 sudionika), 24 su bila jednodnevna, a 10 višednevnih od kojih je šest izleta bilo u inozemstvo i to većinom u samostalnoj organizaciji članova. Izvan granica putovalo se po Sloveniji, BiH, Bugarskoj, Grčkoj, Turskoj, Maroku, Tajlandu, Laosu, Kambodžu, Maroku i Mađarskoj. Od planinarski značajnijih vrhova ispenjani su najviši vrhovi dvije europske države Bugarske (vrh Musala (2925m) na planini Rili) i Grčke (vrh Mitikas (2917 m) na planini Olimp te jedne afričke države, Maroka, vrh Jebel Toubkal (4167 m) na Visokom Atlasu. U susjednoj BiH planinarilo se na najviši vrh vrlo atraktivne planine Prenj (Zelena glava (2155 m)).
Najznačajniji događaj te godine u bila je organizacija tradicionalne manifestacije Proljeće na Bilogori, u travnju, kad je Bilogoru došlo 484 planinara iz 22 planinarska društva. Priređene su tri projekcije fotografija naših članova sa izleta po Indokini, Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj. Na dia-projekciji fotografija „Putovanje po Indokini“ koja je održana u Narodnoj knjižnici Petar Preradović u Bjelovaru natiskalo se 80-tak radoznalih slušača. Osnovana je Ekološka sekcija HPD Bilogora koja se uključila aktivno u uređenje okoliša Planinarskog doma izradom 5-6 kućica za ptice smještenih uokolo doma te preuzela i osmislila uređenje poučne plohe a organizirala je i više izložbi fotografija naših članova. Članovi Alpinističkog odsjeka ispenjali su u zimskim usponima u Julijskim Alpama sjevernu triglavsku stijenu, te ljeti u Sloveniji Kranjsku Rinku – (smjer kroz turski žljeb), Veliku Mojstrovku (Hanzov smjer kroz sjevernu stijenu), i u Austriji najviši vrh Hoher Nock (1964 m).
Članstvo se 2011. smanjilo (194), a planinarilo se na 34 jednodnevna i 12 višednevnih izleta od kojih je sedam bilo u inozemstvo. Izvan granica putovalo se najviše po Sloveniji (Bohor, Vrtača, Stol, Rodica, Logarska dolina, Grintavec), BiH (Vranica), Srbiji (Fruška gora), Rumunjskoj (Karpati), Mađarskoj (Zengo) i Austriji (Grossglockner, 3798 najviši vrh Austrije). Po Hrvatskoj su posebno atraktivni bili izleti na Dinaru, Svilaju, Velebit (Sveto brdo), Gorski kotar i Sniježnicu. Čak 59 planinara bilo je na Papučkim jaglacima što je najbrojniji pojedinačni izlet u ovoj godini, a posjećeni su bili i Izlet u nepoznato (Okić-grad, 50), te snježni Pliješ i Ječmište (Žumberačko gorje), 44 planinara. Ekološka sekcija Društva vodila nas je na Krndiju povod Međunarodnog dana planina. U travnju se na Bilogori, kao i svake godine, družilo na tradicionalnoj manifestaciji Proljeće na Bilogori sa 292 gostujuća planinara iz 14 planinarska društva. Manifestacija je te godine bila organizirana u suradnji sa udrugom „Bilogorski turistički put“ i Općinom Veliko Trojstvo. Sastanci četvrtkom su od 20. siječnja u caffe baru K-2. Obilježena je i nova planinarska staza od planinarskog doma Kamenitovac do Orovačkih vinograda (dom Hvidre). Ponovno je nakon gotovo osam godina okupljena Visokogorska sekcije HPD Bilogora s ciljem promicanja izleta u visoko gorje.
100 vrhova HPO
Status Društva na području planinarskih obilaznica podiglo je i Posebno priznanje Hrvatske planinarske obilaznice članu Društva Željku Vinkoviću (za obiđenih preko 100 vrhova HPO) koje daje veliki motiv ostalim članovima da na ovaj način planinarskog djelovanja podignu rejting Društva. Dvojica članova Društva obišla su, u osam neprekinutih dana, 300-tinjak kilometara dugu obilaznicu Slavonski planinarski put i time dobili Posebno priznanje Slavonskog planinarskog saveza (prvi kojima je to uspjelo u jednom neprekinutom nizu otkad je proširena trasa Slavonskog planinarskog puta). U okviru planinarskog obrazovanja Društvo je školovalo troje vodiča društvenih izleta (prvi školovani vodiči Društva).
Trend smanjivanja članstva
I 2012. nastavljen je trend smanjivanja broja članova (168), no pozitivno je što je 26 novih. Od ukupno 41 izleta (665 sudionika), 34 su bila jednodnevna od toga četiri van granica, a sedam višednevnih). Izvan granica putovalo se najviše po Sloveniji (Golica, Lisca, Pohorje, Volčji potok), BiH (Cincar), Crnoj Gori (Durmitor), Slovačka i Poljska (Visoke Tatre) i Maroku (Visoki Atlas). Jbel Toubkal (4167 m) u Maroku najviši je ispenjani vrh, dok je tehnički najzahtjevniji ispenjani vrh Gerlachovsky štit (2655 m), najviši vrh Slovačke. Po Hrvatskoj su posebno atraktivni bili izleti na Dinaru (vrh Mali Maglaj), Prominu, Kijevski Kozjak, Biokovo (vrhovi Šćirovac, Sveti Ilija, Sokolić, Sv. Ilija (kod Gradca). Na najbrojnijem zajedničkom izletu te godine, onom na Strahinjčicu, sudjelovalo je 40 planinara. Hodalo se i po Bilogori: Paulovac (planinarski križni put), Zrinski Topolovac, tradicionalni peti zimski pohod „Kroz Geronimovu zemlju“. Za aktivnost tu je i šest priznanja Hrvatskog planinarskog saveza za obilazak HPO (dva brončana, srebrno, zlatno, posebno i visoko priznanje). Društvo je školovalo i dva vodiča društvenih izleta.
Zastava Bilogore na Kazbeku (5034 m)!
Ni 2013. nije nedostajalo zanimljivih akcija kroz 33 jednodnevna i 15 višednevnih izleta za 160 članova Društva. Organizirano je i devet radnih akcija na uređenju dječjeg igrališta planinarskog doma Kamenitovac. Društvo je dobilo i zahvalnicu Općine Veliko Trojstvo i udruge Bilogorski turistički put za promicanje vrijednosti i ljepota bilogorskog kraja i običaja. Na 16. tradicionalnoj manifestaciji Proljeće na Bilogori okupilo se 200-tinjak planinara i ljubitelja prirode iz 15 planinarskih društava. Podjelom zahvalnica, 25. svibnja 2013. otvoreno je novouređeno dječje igralište planinarskog doma u sklopu građanske inicijative „Vesela djeca“. U visokogorskom planinarenju Društvo je imalo svoga predstavnika u tročlanoj hrvatskoj ekipi koja je od 24. lipnja do 7. srpnja boravila u Armeniji i Gruziji. U Armeniji na planini Aragatz u aklimatizacijskom dijelu ispenjani Južni vrh (3893 m) i Sjeverni vrh (4090 m). Nakon toga je ekipa preselila u Gruziju na Veliki Kavkaz gdje se 3. srpnja zavijorila i zastava HPD Bilogore na 5034 metara visokom vrhu Kazbek. U kolovozu je članica Društva izvela uspone preko 3000 metara u Dolomitima ispenjavši i najviši vrh Punta Penija (3343 m). U suradnji sa HGSS Stanicom Bjelovar ove godine je Društvo organiziralo dvije Opće planinarske škole, za članove HPD Bilogora i HPD Garjevica Čazma (uspješno završilo 24 planinara), te za članove Društva prijatelja prirode Ivanić-Grad (23 polaznika). Na redovnoj skupštini Društva otvoreno je potkrovlje planinarskog doma Kamenitovac uređeno kao skupna spavaonica sa 40 madraca. Društvo je uspjelo organizirati i dvije projekcije fotografija Putovanje kroz petnaest afričkih država (Od Egipta do Južnoafričke Republike) i Dolomiti. Obilježeno je novih 5 kilometara staze Bilogorska šetnica (dionica Pohajdin bunar – spoj na obilaznicu Bilogorskim stazama )čime smo dobili novu planinarsku stazu dužine 12 kilometara.
90. godišnjica planinarenja u Bjelovaru
Od 137 članova (14 novih) 2014. godine njih 552 sudjelovalo je na ukupno 40 izleta (33 jednodnevna, sedam višednevnih). Društvo je Svečanom skupštinom (2.ožujka) na kojoj su dodijeljena priznanja zaslužnim članovima za dugogodišnji doprinos proslavilo 90 godina planinarstva u Bjelovaru! Proglašeni su i pobjednici foto natječaja „Oblici u stijeni i drvetu“ ,a sve je završilo izvrsnom projekcijom filma Milana Rajšića „U društvu bogova Hermesa i Argusa“ iz različitih dijelova svijeta i planina. Proslava lijepe obljetnice nastavljena je se kroz godinu od 4.–13. travnja organizacijom Planinarskog tjedna HPD Bilogora. U tom razdoblju moglo se uživati u predavanjima i projekcijama fotografija Željka Bockovca „Peru i Ande“ te „Eiger“, Tomislava Zoričića – Toma „Austrijski tritisućnjaci“ i projekciji domaćih izleta 2013. Na „Danima otvorenih vrata“ Ekološka sekcija Društva prezentirala je izradu kućica za ptice. Planinarski tjedan aktivno je završen 13. travnja tradicionalnim 17. Proljećem na Bilogori na kojem se okupilo više od 300 ljubitelja prirode, planinara i šetača, iz 18 društava. Uz domaćine životopisnim stazama pitome Bilogore hodali su susjedni planinari iz Đurđevca, Koprivnice, Čazme, Ivanić-Grada, Križevaca ali i udaljenijih dijelova Lijepe naše i to Zagreba, Virovitice, Varaždina, Daruvara, Lipika, Požege, Đakova te najudaljenijih Gospića i Korenice i Hadžića iz susjedne Bosne i Hercegovine. Svako društvo dobilo je za uspomenu na sudjelovanje prigodnu Spomenicu. Aktivni doprinos obilježavanju 90. obljetnice dao je i bilogorski dugoprugaš Željko Vinković koji je na 37. Fruškogorskom planinarskom maratonu održanom 26. i 27. travnja, pod geslom „90 kilometara za 90 godina HPD Bilogore“ ishodao stazu Velikog južnog maratona od 90,267 kilometara za 21 sat i 49 minuta. Na svečanoj sjednici Skupštine Bjelovarsko-bilogorske županije održanoj 9. lipnja u Domu kulture Društvu je uručena Povelja Bjelovarsko-bilogorske županije. U listopadu su članovi društva sudjelovali u mimohodu sportaša povodom Dana grada Bjelovara i Dana bjelovarskih branitelja. Krajem godine, 13. prosinca u Domu HPS-a, na dodjeli priznanja među 29 planinara koji su primili najviše priznanje Hrvatske planinarske obilaznice za obiđenih 150 vrhova našao se i jedan bilogorski planinar (Ž.Vinković). HPD Bilogora se na taj način našla među 65 društava, od 300-tinjak registriranih u Hrvatskoj, koji su imali dobitnika priznanja. Kroz godinu održano je 12 sastanaka Upravnog odbora i dva sastanka s ponuđačima za najam Doma.
Plodno petogodišnje razdoblje
Plodno razdoblje za bjelovarske planinare nastavlja se i u sljedećem petogodišnjem razdoblju (2015.-2019.). Nakon višegodišnjeg osipanja članstva počinje lagani oporavak i porast, više je i mladih. Ali ne samo to - predsjednik društva Željko Vinković i Upravni odbor vrlo su agilni i na drugim poljima u želji da cjelovito zaokruže djelovanje Društva. Nastavljaju s radovima na održavanju i obnovi doma (uređenje potkrovlja, sobe za dežurnog planinara, ormara za arhivu), organiziraju dobrovoljne radne akcije, a krajem toga razdoblja Društvo ulazi u projekt koji će se financirati sredstvima EU-izgradnju Poučne šumske staze Bilogora! Početkom godine sklopljen je i ugovor o iznajmljivanju doma novom zakupcu - tvrtki Bonus plus j.d.o.o, a ona se odmah prima posla i pridružuje akcijama-uređuje salu, kuhinju, sanitarni čvor.
Na ukupno 52 izleta 2015.(40 jednodnevnih, 12 višednevnih, 10 izvan Hrvatske) sudjelovalo je 443 planinara. Zanimljivo je da je od tih 52 izleta osim onih u organizaciji društva (27) bilo čak 25 u osobnoj organizaciji. Spominjemo neke: Moslavačka gora, Oštrc, Kozara, (s najviše sudionika 50), Belec-grad, dok su visokogorci među ostalim bili u Austriji (Kleiner Ankogel,3096 m), Švicarskoj (Kaiseregg, 2185 m), Sloveniji (Triglav 2864 m). Održano je i nekoliko predavanja (prof. Mira Seretin-Šlajs) i projekcija fotografija (Marko Vujanović Kotaršćak- Grčka).
Od ukupno 117 članova (23 nova) Društva 2016.godine, na 45 pohoda (31 jednodnevni i 14 višednevnih) sudjelovalo je 713 planinara. Organizirano je čak devet radnih akcija (uređenje okoliša doma, pripreme za Proljeće na Bilogori, koje je,usput okupilo 350 planinara, uređena je planinarska soba u domu a konačno je dovršen važan posao-legalizacija planinarskog doma u vlasništvu Društva.
Od jednodnevnih izleta dobar dio je tradicionalnih, kod najbližih susjeda - Čazma, Virovitica, Medvednica, Marija Bistrica. Od višednevnih, ostat će upamćen onaj u BIH (Zvijezda- Perun-stari grad Bobovac) koji je vodio Darko Bogeljić. Visokogorci, radi se uglavnom o pojedinačnim izletima, su bili u Austriji, Sloveniji, Italiji, BiH, (Schareck 3122 m, Brennkogel 3108 m, Alphubel 4206 m. Da, vrijedi spomenuti da je Stipe Božić imao projekciju o K2 vrhu.
Prva predsjednica društva - žena!
I u posljednje tri godine (2017.-19.) nastavlja se, može se reći, već ustaljeni ritam rada-i dalje se intenzivno u dogovoru sa zakupcem radi na uređenju doma, nekako se ustaljuje broj izleta ali i članova, osim društvenih (zajedničkih) dosta je i pojedinačnih pohoda, a redovito je najveći odaziv planinara na izlete u nepoznato!
Od 53 realizirana izleta 2017. (38 jednodnevnih, 15 višednevnih) s ukupno 705 sudionika, najposjećeniji je bio pohod na Učku (Željko Pranjić), te na Bjelolasicu (izlet u nepoznato, Darko Bogeljić). Vrijedi spomenuti i visokogorce s dva vrha preko 4000 m-Breithorn 4165 m i Castor 4228m!
Ipak, u dugoj povijesti društva ova će godina ostati obilježena i po tome što je prihvaćen projekt izgradnje Poučne šumske staze Bilogora, iza doma, (iz Programa ruralnog razvoja RH) koji će s 452.950 kuna financirati EU!(idejna začetnica Anamarija Pađan, projektantica Adela Zobundžija, opširnije o tome na drugom mjestu). Isto tako, te je godine Bjelovar posjetilo, i boravilo u domu, više drugih društava nego ikad dosad (Zagreb-Matica, Zanatlija, HPD MIV Varaždin, PD Naftaplin i drugi).
Tek tri izleta manje, 50, s ukupno 703 sudionika bilo je sljedeće 2018.godine, a broj članova HPD Bilogore ima uzlaznu putanju-153 (godinu dana ranije 144). Tri najposjećenija odredišta bila su otok Vis (Sonja Belamarić) te naravno, izlet u nepoznato, na Čevo, kao i uspon na Vlašić-Lisac. Visokogorci su opet imali 4000-metraše, u Maroku: Jbel Toubhal 4167 m, i Gran Paradiso, 4061 m, a to su ostvarili Filipović, Kotaršćak, Pavić, Stolar, Vujanović, Vinković.
Da ono što planinari rade ostane trajno zabilježeno pobrinuo se Željko Vinković priredivši uz financijsku pomoć Društva knjigu „HPD Bilogora u medijima 2008.-2017.“ U domu se i dalje radi punom parom! Konačno je riješeno grijanje, također i pročistač otpadnih voda iz doma. Počinju i pripreme za realizaciju projekta Poučne šumske staze..
Konačno, pred kraj te 2018. jedan skoro povijesni događaj-na izvanrednoj Skupštini HPD Bilogore, 21.listopada, na čelo društva prvi put dolazi jedna žena-Vera Pauška. Za dopredsjednika je izabran Željko Mužjak, tajnica je Renata Pavlić, blagajnica Đurđica Starčević, a u novi Upravni odbor ušli su još Karlo Polašek, Željka Milun, Viktor Pajić, Ankica Kotarščak, Đuro Gustović. Prema dogovoru, dotadašnji predsjednik Željko Vinković (2008.-2018.) će na čelu komisije voditi brigu i izvršenju projekta Poučne staze.
Godine 2019. bjelovarski planinari bili su na 35 izleta u Hrvatskoj, BIH, Sloveniji i Srbiji, uz 11 pohoda koje su ostvarili visokogorci, a u njima je sudjelovalo 1056 planinara. Tome treba pribrojiti i izlete koje su u slobodnim vikendima realizirale manje grupe planinara. Upisana čak 53 nova člana, više nego ikad dosad! Nastavljeni su radovi na održavanju i uređenju doma Kamenitovac (saniranje podruma, konačno i uređenje soba), a krajem ljeta krenuli su i radovi na projektu Poučne šumske staze. Iznimno posjećena bila je i tradicionalna bjelovarska manifestacija „Proljeće na Bilogori“ koja je ušla i u službeni kalendar HPS-a, kada se 28. travnja na Kamenitovcu okupilo 310 planinara iz 20 društava iz Hrvatske i susjedne BIH. Dan ranije došlo je i noćilo na planinarskom domu i 50 planinara iz prijateljskih PD Tajan-Lisac i PD Željezara iz Zenice s kojima Bjelovarčani imaju iznimno dobre odnose. U sjećanju će ostati jedan od najposjećenijih, trodnevni izlet na Frušku goru, koji je obuhvatio i Ilok i Vukovar, u rujnu 2019., a vodio ga je Ivan Želipski-Čupo.
Svi predsjednici HPD Bilogore
1. Viktor Borovečki (1924.-27.),
2. Dr. Aleksandar Moduz, (1928.-33.),
3. Stanko Antolić (1934.-39.),
4. Nikola Lisac (1939.-45.)
5. Stjepan Sirovec, (referent Plan.sekcije 1946.-48.),
6. Đuro Habdija (1948.-50.)
7. Pavao Veldin (1951.-52.),
8. Đuro Habdija (1953.-60.),
9. Josip Kozumplik (1960.-62.),
10.Stjepan Sirovec (1963.-66.),
11. Đuro Pondelak (1967.-80.),
12. Drago Šafran (1981.-93.),
13. Đuro Gustović (1993.-2001.),
14. Mišo Polak (2002.),
15. Imre Nađ (2003.-4.),
16. Đuro Gustović (2004.-08.),
17. Željko Vinković (2008.-18.),
18. Vera Pauška, 2018.
Izvori:
-„Prošlost Planinarskog društva Bilo-gora“ (Đ.Habdija)
- Bjelovarski list
- Zapisnici i izvješća
- Usmena predaja
Napomena: sve moguće (provjerene) nadopune dobro su došle!
