Wed, June 17, 2020 - 5:56:04
Nastavljamo s pričama o Bjelovaru u koji ste kao planinari, gosti ili turisti, ciljano ili slučajno prvi put došli. U današnjem, četvrtom nastavku o bjelovarskom placu.
Nađemo se na placu oko 10.00. Može? Može!
Tako otprilike završavaju kratki dogovori Bjelovarčana prije jutarnjeg izlaska i prve kave. Plac je u domaćem izričaju-tržnica, oduvijek i uvijek jedno od kultnih mjesta ovog podbilogorskog grada, također jedno od nekoliko mjesta u gradu koje došljak, stranac, putnik, jednostavno mora obići! Ako je za velikog francuskog književnika Emilea Zolu u njegovu romanu Trbuh Pariza (1873.) središte zbivanja bila nova velika tržnica Les Halles, onda je i ova bjelovarska trbuh Bjelovara!
Natkriti, otvoreni pa zatvoreni dio placa koji se uz prometnicu iz smjera Zagreba prema Đurđevcu (ul.dr I.Lebovića) pruža u dužini od nekih 300-tinjak metara dočekat će vas kao da ste jedini i najvažniji kupac! U nekom od desetak kafića, a svi su smješteni u kioscima koji se obe strane omeđuju plac, već od šest ujutro možete na kavicu-i čašicu! Gemišt za pet, šest kuna! Povrće, voće iz dalekih krajeva (naravno uvoz!) ali i iz bliže i dalje okolice Bjelovara, posebno Podravine, što ovom placu daje domaći autentičan šarm. Nema čega nema, svoje mjesto na placu našli su i cvjećari, mesari, peradari, ako ste izgubili ključ ovdje možete nabaviti novi. I pekari i male trgovine i ukusne pite svih vrsta jedni uz druge. A izbor sireva svih vrsta na posebnom dijelu placa zaštitni je znak ovoga kraja. A tek cijene!
Evo-u utorak 16.lipnja 2020.kilogram trešanja 15 kuna! Ljeti, dok je na drugim tržnicama paradajz i paprika po 10 ili više kuna, ovdje to možete naći za manje od pet kuna! Oko deset već je sve puno, tu su i oni koji ništa ne kupuju, obavezno penzioneri, svatko sa svojom pričom.
Da - na bjelovarskom placu pet kuna je još uvijek velik novac! Uredan, čist, održavan, plac radi svaki dan. No tradicionalno, četvrtkom i subotom je najbogatiji, traži se mjesto više u kafićima. To je dio tradicije sajmenog dana koji se nekad održavao četvrtkom. Nije rijetkost da se, posebno subotom, u nekom od kafića od ranog jutra čuje živa glazba! Privlači gazda goste! I lijepo je. Pa su tako jedne subote prošloga srpnja (2019.) u jednom kafiću četiri dečka zasvirala one domaće. Veselo je, toči se, gužva kao i uvijek, a u jednom trenutku pred kafićem se stvori i dvoje gostuju s dalekog istoka. Dok smo mi pogađali jesu li Japanci, Kinezi ili Koreanci, oni sjednu za stol u kafiću-kiosku i naruče pivo. Znatiželjni kakvi jesu, ustaju, snimaju, čude se. Onda im naše društvo naruči još dva pića, pa još dva, oni se ne mogu načuditi, nepoznati ljudi ih časte! Gospođa dolazi do našeg društva, pita zašto. Saznajemo da su iz J.Koreje, iz Seula, ona je profesorica, rade u Mađarskoj (Pecuh), i poželjeli su upoznati i prekogranične susjede. Nudi piće, odbijamo, naši su gosti! Kaže da je to fantastično, da su oduševljeni atmosferom, bogatstvom ponude, ljudima, a tek glazbom!
U jednoj rečenici, a zaslužuje priču, prisjećam se i kolega novinara iz Rijeke s kojima su bjelovarski novinari svojedobno (80-tih godina) imali godišnje prijateljske sportske susrete i na kojima su Riječani prvo pohrlili na plac ne mogavši odoljeti čudesima od izbora i jeftinoće!
Naravno, vrijeme korone učinilo je i ovdje svoje, no valjda će i to proći a plac opet biti onaj stari.
