Putovanje po Indokini - 2. dio

Donosimo drugi dio zapisa Vlade Jaseka s putovanja po Indokini.

Nakon dvanaest sati vožnje stajemo u gradiću Nong Thai, a i poslije 1000 kilometara ne uspjevamo prijeći granicu za Laos.


















Pronašli smo hostel pa poslije večere i malo hodanja po gradiću na spavanje.


















Ujutro nastavljamo put prema granici na koju stižemo brzo. Po dolasku odmah uočavamo veliku gužvu. Nema veze, ionako nam se nikuda ne žuri. Iznenadili smo se kako smo brzo dobili formulare koje smo ispunuli na temelju kojih smo dobili ulaznu vizu za Laos. Ponovo iznenađenje kad su policajci primili prvu hrvatsku putovnicu. Pomislili smo da našto nije u redu, a onda shvatili da našu putovnicu nisu nikad vidjeli pa su je pokazivali svim tada zaposlenima. Sada sve ide ubrzano te nas jedan službenik upućuje na jedan prijelaz gdje nas više nitko na gleda dok ostali putnici čekaju na red.


























































































U Laosu smo. Laos je komunistička zemlja, a vjerski budistička... Stižemo u glavni grad Vientiane. Smještamo se pa put pod noge u obilazak grada. Pri ulasku u jedan budistički hram našu pažnju privuklo je puno ljudi, a izgledalo je da nešto slave. Pridružili smo im se i promatrali što se događa. Slučajno smo došli na jedan budistički pogrebni obred, a ne svečanost.












































































































Po završetku molitve i raznih govora te slikanju ispred postolja na red je došla sahrana, to jest javno spaljivanje pokojnika. Mislim da smo u taj hram došli u pravo vrijeme te bili možda prvi Hrvati koji su vidjeli taj obred. U nogama puno kilometara od cjelodnevnog hodanja, krevet će nam jako dobro doći. Rano ustajemo jer odlazimo u planinski dio Laosa na put dug 300 kilometara koji ćemo proći za 12 sati. I dobro što imamo sporu vožnju i dosta zaustavljanja pa imamo prilike vidjeti kako ljudi žive na selu i na koji način obrađuju polja. Kuće su sve građene od bambusa na stupovima kao sojenice. U kućama nema namještaja, već samo prostirke za spavanje. Za oko su nam zapele satelitske antene koju ima svaka kuća. S obzirom na puno zavoja i lošu cestu ima i putnika kojima je loše pa dosta odmaramo. Konačno, nakon cijelog dana stižemo u drugi grad po veličini u Laosu, Louang Phrabang, poznat po 23 budističkih hramova.