Crtice iz dnevnika – Planinarenje po Durmitoru 17. 7.  - 25. 7. 2009.

Sonjin zapis o Durmitoru.

17. 7. 2009. – Autobus
Polazimo u 18 h. Vrlo brzo smo se “sprijateljili” s našim novim domom – autobusom. Preko dva sjedišta se može prilično dobro spavati, a još je bolje ako se noge mogu pružiti na suprotnu stranu. Put do Crne Gore trajao je gotovo 12h, a neki će ga pamtiti po bosanskim i crnogorskim WC-ima i već pomalo zaboravljenoj turskoj kavi.

18. 7. 2009. – Plužine, Pivsko jezero
Budimo se na samoj obali pivskog jezera. Izlazim iz autobusa i ostajem zapanjena modrozelenom bojom jezera i prvim jutarnjim sjenama koje padaju na neobično mirnu površinu. Kasnije plovimo jezerom do pećine u kojoj nam služe doručak (domaći kravlji sir, sve vrste dimljenih narezaka, paprika). Zatim kupanje, a za ručak pastrve na žaru u rock ambijentu lokalnog kafića. Upoznajemo se s našim vodičem, Šibalić Goranom. Navečer smještaj u pitoresknom selu Pitomije, nedaleko od Žabljaka, na 1500 m nadmorske visine. Večera. Pita od sira i domaće kiselo mlijeko. Može li bolje?

19. 7. 2009. – Savin kuk, Šljeme, Milošev tok
Prvo planinarenje i provjera osobnih sposobnosti i mogućnosti grupe za penjanje po ovim velebnim planinama. Pokazali smo se dobrima i nakon malo proklizavanja po mekanom snijegu hrabro nastavili dalje. Vidici su prekrasni. Izmjenjuju se goli kameni vrhovi s gudurama punim debelog snjega, pašnjaci, izvori, nepregledno plavetnilo iznad sivo smeđih vrhunaca.

20. 7. 2009. - Ledena pećina, Obla glava
Na putu do Ledene pećine srećemo konje koji mirno pasu travu i upoznajemo čobana Vuka koji čuva svojih 150 ovaca. Nudi nas sirom, a mi se slikamo za uspomenu. Visok je preko 2 m. Najhrabriji i najspretniji se spuštaju po snjegu u Ledenu pećinu. Uznemirili smo jato šišmiša na spavanju. Divimo se ledenim figurama i tako ohlađeni počinjemo uspon na vrh Oble glave preko velikih kamenih ploča i sretni uživamo u pogledu na okolne vrhove i Crno jezero.

21. 7. 2009. – Kanjon rijeke Mrtvice, Kolašin, Most na Đurđevića Tari
Izuzetno vrući dan. Nakon 2h hoda ulazimo u kanjon rijeke Mrtvice. Na početku kanjona nalazi se Kapija želja. Baciš kamen kroz Kapiju, i želja ti se ispuni. Ne smijem reći što sam zaželjela. U nastavku se divimo mnogobrojnim slapovima, brzacima, mirnim rukavcima i stazi koju su stanovnici obližnjeg sela (do njega je još 2 h hoda) uklesali u živom kamenu. I danas me muči pitanje – Da li su do mjesta za selo došli s neke druge strane i onda uklesali ovaj alternativni put kroz stijenu ili su godinama klesali stijenu i tada odlučili na kraju staze napraviti selo?!

22. 7. 2009. – Sedlo, Zeleni vir, Bobotov kuk
Danas je u planu penjanje na najviši vrh Crne Gore, Bobotov kuk (2523 m). Pamtićemo ga svi po odličnom pogledu i uspjehu naše veteranske reprezentacije. Nada, Stevo i Veljko svaldali su ga od šale. Ponovo je vrući dan. Srećom, na Durmitoru se svako malo može naći pitka, bistra i naravno ledena izvorska voda. Savršeno.

23. 7. 2009. – Todorov dol, uspon na Prutaš
Veseli što smo uspjeli nagovoriti Gorana da povede Belog, iskusnog planinskog psa, krećemo na Prutaš. Izgleda kao div čija su leđa puna smeđih nabora koji su nastali tektonskim naguravanjem slojeva iz raznih smjerova. Put nas vodi preko mekih baršunastih livada prepunih šarene djeteline, encijana, ljiljana, divljih maćuhica, trave Ive i drugih meni nepoznatih cvjetova. Na povratku se zabrinemo zbog iznenadne slabosti Beloga. U trenu svi su spremni podijeliti s njim zadnje kapljice vode. Napravili smo nosila i odnijeli ga do autobusa. Sljedeći dan je bio kao novi i čudio se našoj brizi.

24. 7. 2009. – Rafting na Tari, Bokokotorski zaljev
Već u rano jutro svi smo u kupaćim kostimima i nakon prijevoza džipovima na početak rute spremni za novu avanturu, sad na rijeci. Podijeljeni smo u 3 čamca. Naš je najveći. Ima nas desetoro. Ubrzo nas žuti čamac s predsjednikom i njegovom osobnom gardom pretiče. Borimo se, veslamo, upiremo iz sve snage, ali teško je. Usput se kupamo u mirnom dijelu rijeke i u hladnim brzacima uz Taru. Na kraju puta restoran i po izboru - janjetina ili pastrva. Popodne uživamo u pogledu na crnogorsko primorje – Sv. Stefan, Budva, Kotor. Planine nam i dalje čuvaju leđa. Kupanje prije večere. Spavanje na 0 m nadmorske visine. Čudno. Nekima je naškodilo.

25. 7. 2009. – Dubrovnik, Bjelovar
Ujutro pijemo kavu u gosparskom groaadu Dubrovniku. Espresso prija više nego ikad. Stradun je prepun turista koji pričaju na svim mogućim i nemogućim jezicima. Bez obzira na vrućinu i gužvu ne možemo ne primjetiti posebnu ljepotu ovog našeg dragulja. S vrućeg Straduna ulazimo u još vrući autobus. Negdje u Lici temperatura je 18°C i moramo potražiti topliju odjeću. Tko bi to pomislio! Bjelovar nas dočekuje uspavano i nezainteresirano. Prazan je. Ipak tu su naši dragi koji s nestrpljenjem očekuju nas i naše durmitorske priče.

Teme za neke neispričane priče:
proja, pilav, palačinke, sladoled, šumske jagode, borovnice, štap Miloš, divojarac, divokoze, Kolašin, “bakljava”, turnir u Beli, žuljevi, opekotine, izvor Studenac, “ljukava ljisica”, pjesmica “Hop cup na kalup, četr' babe jedan zub”

N.B. Preporučujem svima ovaj nimalo lak, ali prezanimljiv izlet koji istovremeno pruža nezaboravno iskustvo hodanja, penjanja i spuštanja prekrasnim krajolikom pod vodstvom iskusnog Gorana, COOL vodiča koji će vas svugdje provesti KLAI KLAI (= polako, malo pomalo) tako da ćete poželjeti ponovno doći istraživati.

Sonja Belamarić