Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

SEKCIJA DRUŠTVENIH IZLETA

HPD Bilogora

Visočica- planina gorštaka i netaknutih pejzaža

Mon, June 30, 2014 - 3:34:30

U lipnju već šestu godinu zaredom omiljeno odredište bilogorskih planinara su bosanskohercegovačke planine. Dosad smo obišli Prenj, Vranicu, Cincar, Bjelašnicu i piramide kod Visokog, a ove godine izbor je pao na Visočicu.

Za Visočicu je netko zapisao da je prirodna granica Bosne i Hercegovine. Neki se nisu složili s tim, ali su se ipak svi složili da je ona jedna od najljepših bosanskohercegovačkih planina. Pretpostavlja se da je ime dobila po mnogobrojnim visokim vrhovima, a najznačajniji su Džamija (1967 m), Veliki Ljeljen (1963 m), Vito (1960 m) te Subar (1820 m). Visočica je sa istočne strane odvojena od Treskavice rijekom Ljutom, sa juga i jugozapada od Prenja rijekom Neretvom, a sa zapada i sjevera od Bjelašnice kanjonom rijeke Rakitnice. Sredinom planine izdiže se greben Ljeljen koji dijeli planinu na sjeverni viši dio koji čine pašnjaci na nadmorskoj visini 1300-1400 m i južni niži dio obrastao šumom.

Smjer pružanja grebena je sjeverozapad-jugoistok, a u njemu je i najviši vrh Džamija (1967 m) te nešto niži Veliki Ljeljen (1963 m) i Mali Ljeljen (1860 m). Nekada je na Visočici bilo mnogo ovčara, ovaca torova kojih je danas veoma malo. I pored toga, za razliku od drugih planina ovdje je ljetno stočarstvo sačuvano u svom izvornom obliku. Ovdje se mogu nabaviti najukusniji mlječni proizvodi i osjetiti široka gorštačka duša. Da su ovi krajevi naseljavani i stotinama godina unazad svjedoče brojne nekropole s stećcima.

Na obroncima planine nalaze se tipična planinska sela Bobovica, Ozimine, Đulbašići, Pervizi, Sinanovići, Bjelimići ….. . Visočica se ne može pohvaliti bogatstvom voda i jakih izvora ali vode u njima nikad ne presuše.

Devetnaest planinara HPD “Bilogora” i osam planinara PK Hrvarskog liječničkog zbora posjetilo je najviši vrh Džamiju i vrh Vito koji je dio veličastvenog grebena. Smjestili smo se na Igmanu u planinarskom domu “Brezovača” kod naših prijatelja iz PSD “Brezovača” Hadžići. Prijateljstvo bilogorskih planinara i planinara iz Hadžića traje od 2012. godine i zajedničkog planinarenja na Cincaru. Od tada smo izmjenili međusobne susrete da su oni ugostili nas na Bjelašnici, a mi njih u travnju na ovogodišnjem “Proljeću na Bilogori”. Rano ujutro u šest sati autobus nas je zajedno sa domaćim planinarima prebacio tridesetak kilometara do sela Ozimine koje je na 1250 metara nadmorske visine. Tu nam je glavni vodič Nihad Čiko, čovjek prepun znanja i ljubavi za ovdašnje planine, poželio dobrodošlicu na planinu Visočicu. Staza je od Ozimina vodila preko sela Đulbašića, a u tom dijelu pažnju su nam privukla dva velika nišana (nadgrobna spomenika), međusobnog rastojanja tridesetak koraka, iz perioda turske vladavine. Prema narodnom predanju upravo toliko je bilo potrebno smrtno ranjenom junaku da prijeđe ovu razdaljinu dok nije pao mrtav. Prolaskom sela put nas vodi preko livada, a kasnije kroz šumu sve do ćistine na kojoj se nalazi česma Očkovica (1541 m). Tu smo sreli vrijednog stočara iz obližnjeg sela Bobovica kako napasa svoje stado ovaca.

Ispričao nam je kako se svaki dan penje sa ovcama u potrazi za ispašom pod obližnje vrhove. Vrlo brzo hodajući uz brdo ušli smo u prirodni amfiteatar kojeg čine litice vrhova Subar, Vito, Veliko brdo i Drstva. U njemu se nakon topljenja snijega formiraju četiri jezera od kojih je u ovom periodu ostalo samo Veliko jezero na 1660 m.

Izlazak iz amfiteatra počeo je dijagonalnim usponom travnatom padinom na fascinantni greben, zasigurno jedan od najljepših grebena u Bosni i Hercegovini, koji spaja vrhove Drstvu,Veliko brdo i Vito.

Greben nas je, nakon tri sata hoda otpočetka, doveo do Vita (1960 m) našeg prvog planiranog vrha. Vito je vjerovatno dobio ime po grebenu vitkog i elegantnog izgleda. Sa njega se pruža pogled na centralni masiv Visočice, kanjon Rakitnice, Lukomir i ostala zabjelašnička sela.

Od vrha smo nastavili nizbrdo na jug pa zatim preko Parića (1941 m) i Ploče izlazimo na visoravan Jezera (1700 m). Na tom se prostoru nalazi velika skupina stećaka raznih oblika (ploče, sanduci, sljemenjaci) bogato ukrašenih ornamentima. Od stećaka na Jezerima nastavljamo preko travnate visoravni na čijem kraju započinje jaki uspon. Usponom kroz

ljuti hercegovački krš izlazimo na greben te nakon 15-tak minuta ,nakon sedam sati , izlazimo na Džamiju, najviši vrh Visočice. Vrh je po narodnom predanju dobio ime po tome što su nekada stočari svake godine krajem ljeta na vrhu zidali od kriški sira đžamijsku munaru u znak zahvalnosti za mnogobrojne bujne pašnjake koje im je pružila planina Visočica. Sa vrha se kao na dlanu vide sve okolne planine : Bjelašnica, Bitovnja, Treskavica, Lelija, Zelengora, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Vran, Ljubuša, Raduša i Vranica. Dobro vrijeme i raspoloženje omogučilo nam je da dugo ostanemo na vrhu te tek nakon obilnog fotografiranja okolnih ljepota i zajedničkog fotografiranja krenemo nazad. U povratku nazad, koji je trajao pet sati, vratili smo se do visoravni Jezera i dalje preko Bojadžinog dola do Polica (nekropole stećaka) na makadamsku cestu. Hodajući makadamom u jednom trenutku izašavši na prijevoj imali smo izuzetan pogled na vrh Puzim (1776 m),jedan od najmarkantnijih vrhova koji je izdvojen od ostalog dijela Visočice.

Puzim privlači pažnju svojim izazovnim grebenom te ušiljenim vrhovima i tornjićima, a njegova stijena posebno je zanimljiva penjačima. Makadam nas je nakon 12 sati i prohodanih više od 1500 metara visinske razlike doveo do sela Sinanovića u kojem je čekao autobus.

Tekst i fotografije:
Željko Vinković

HPD Bilogora HPD Bilogora HPD Bilogora HPD Bilogora HPD Bilogora HPD Bilogora HPD Bilogora


E-mail lista
Primajte obavijesti o akcijama i izletima i prijavite se na našu mail listu

SADRŽAJ RUBRIKE
Bilogorci na prvom ovogodišnjem snijegu
Iz Kupreškog polja na Veliki Vitorog
JEDAN JE VELEBIT
IZLET U NEPOZNATO 2014.
Oko Livanjskog polja po Kamešnici i Šatoru
Visočica- planina gorštaka i netaknutih pejzaža
“KROZ GERONIMOVU ZEMLJU” (Predbožićna šetnja Bilogorom 2013.)
Međunarodni dan planina na Papuku
TRADICIONALNI IZLET U NEPOZNATO
Bilogorski planinari pozdravili se sa ljetom!
6. memorijalni planinarski pohod Tragom zbjega lovinačkog kraja – Istinom protiv zaborava
20. Antunovski piknik - Krndija
BJELOVARCI I ČAZMANCI NA DANIMA HRVATSKIH PLANINARA NA ŽUMBERKU
NA IVANEČKOJ PLANINARSKOJ OBILAZNICI
USPON PREKO 7 ZUBI NA VRANILAC
USKRSNI VIKEND NA ORJENU I RUJNICI
PIaninari , hodočasnici (planinarski križni putevi)
PLANINARI, HODOČASNICI
Odrađena prva radna akcija u sklopu projekta Vesela djeca
Izlet u Donju Stubicu
PLANINARSKA GRUPA OŠ ZAPRUUĐE GOJZEKI – HPD ŽELJEZNIČAR na Bilogori
Tako su putovali naši stari
KROZ GERONIMOVU ZEMLJU 2012., predbožićna šetnja Bilogorom
Bilogorski planinari dobili su svog “vuka”
PROLJEĆE NA BILOGORI 2012.
Slavonski planinarski put u “jednom dahu“
Iz dana u dan s SPP-a - drugi i treći dan
Iz dana u dan s SPP-a
Dugometražna akcija HPD „Bilogora“ Bjelovar - SLAVONSKI PLANINARSKI PUT U 8 DANA
Pješački pohod „K bratecu„ (Bjelovar-Varaždin 2010.)
Foto reportaža s izleta na Veliku planinu 23. svibnja 2010.
Proljeće na Bilogori 2010.
Priča vođe puta o zimskom Zavižanu
Geronimov izvještaj s nedjeljne šetnje - 27. prosinca 2009.
HPD Bilogora na Fokinoj stazi 19. prosinca 2009.
Bilogora u snijegu - 20. prosinca 2009.
Do nepoznatog i natrag (oliti još jedna akcija visokoga rizika)
Drugi susret planinara Primorskim stazama
Impresije jedne planinarke ili Muke po velebitskim kišama
Durmitor - dnevnik “voditeljice” puta
Virovitica – sedam dana poslije
Foto zapis s nedjeljnog izleta na Golicu
Hrvatski planinari na češkim brdima ili Kako smo se popeli na češku Snješku
Radna akcija na Kamenitovcu 22. ožujka 2009.
Kako nam je bilo: izlet na Kalnik 22. veljače 2009.
Bilogora na Ravnoj gori
O Ravnoj gori (14. - 15. veljače 2009.)
Putovanje po Indokini - 2. dio
Putovanje po Indokini
O zimskom pohodu Vinica - Martinščak 18. siječnja 2009.
Postbožićni osvrt na predbožićnu šetnju Bilogorom
Priča o jesenskoj kiši, odustajanjima i kestenijadi
Listopadski izlet - Petrova gora
Erwin u oblacima
Erwin: Kako mi je bilo na Bijelim stijenama
Iz dnevnika vođe puta: južni Velebit, 15. – 17. kolovoza 2008.
Lički biseri