Naslovna Obavijesti Najava izleta i akcija 90 godina HPD Bilogora Visokogorska sekcija Ekološka sekcija Sekcija društvenih izleta O Bilogori Povijest Društva Statut Društva Planinarska knjižnica Biti planinar Kontakt Fotogalerija
Doživljaji planinara

Putovanje po Indokini

Donosimo zapise Vlade Jaseka s putovanja po Indokini. Zapise možete pratiti u nastavcima koji će se mijenjati tjedno (ovisno o vremenu kojim raspolaže vaša lektorica i administratorica stranice, autor je bio ažuran smile

Negdje u siječnju prošle godine zamišljena ideja za putovanje po Indokini našla je svoju podlogu te se realizirala krajem prošle godine. Nas osmero krenulo je 31. prosinca 2009. godine na novu avanturu koja će trajati 26 dana. Na oproštaj su došli članovi planinarskog društva i moji prijatelji. Pokazao sam im na karti kuda se putuje iako tada i nisam znao točnu rutu kojom ćemo se kretati.

Rano ustajanje u prohladno zimsko jutro. Ukrcavam stvari u kombi Đurđevčana koji nas vozi u Zagreb na vlak. Avantura je počela! Još pospani i ne shvaćamo kamo putujemo i što nas čeka na tom putu.

U popodnevnim satima stižemo u München, ostavljamo prtljagu na stanici te odlazimo u grad vidjeti kako se Nijemci pripremaju za doček Nove godine. Kiša umjesto snijega pa smo malo i pokisli. Odlazimo na stanicu po svoje stvari pa podzemnom prema aerodromu.

Prije svih procedura vezanih za let moramo se presvući jer nam sljedeći mjesec neće biti potrebna zimska odjeća. Po obavljenoj proceduri još moramo čekati 2 sata pa se to vrijeme krati kartanjem.

Napokon se ukrcavamo u Boing 777 koji prima 500 putnika. Avion je pun do zadnjeg mjesta. Stara je godina i nas čeka doček Nove godine, ali posve drugačiji od svih dočeka u životu. Da, doživjet ćemo poseban, jedinstven doček nove 2010. godine. Jedanaest je sati i avion leti negdje iznad Sirije na 11000 metara visine, a kapetan aviona nam čestita Novu godinu, a s obzirom na razliku u vremenu tada je bila Nova godina. S obzirom da je bila noć, a ja sam sjedio pored prozora, a nebo je bilo bez oblaka, mogao sam vidjeti kako se vatrometom slavi doček. Jutro je, po lokalnom vremenu 6 sati, kad smo sletili u Dubaj.

Grad je bio skoro prazan, upravo poželjan bez gužve za brže razgledavanje zanimljivosti. Grad kojeg vidite često na TV, ali oni prikazuju samo sjaj, a mi smo se i uvjerili da postoji i druga strana medalje. Grad prekrasnih građevina, ulice pune cvijeća, široke avenije...

Šećemo plažom pomalo umorni i neispavani. Pronalazimo veliki čamac na suhom doku i tamo u miru i na Suncu odspavamo dva sata. Ostalo je još vremena da grad vidimo i u noćnim satima. Polako se budi, a sve je više ljudi na ulicama i cestama. Prošetali smo i najvećim trgovačkim centrom na svijetu, vidjeli igru vode, svjetla i glazbe.

Još je malo vremena pa polako odlazimo na aerodrom jer opet noćni let za Bangkok. Nakon 6 sati leta dolazimo u Bangkok na najveći aerodrom na svijetu pa nam je trebalo od izlaska iz aviona 2500 metara da izađemo iz zgrade aerodroma. Po izlasku temperatura 30 stupnjeva, a vlaga 90 posto.

Sjedamo u autobus i nakon 12 sati vožnje stižemo na granicu Laosa.