Naslovna Obavijesti Najava izleta i akcija 90 godina HPD Bilogora Visokogorska sekcija Ekološka sekcija Sekcija društvenih izleta O Bilogori Povijest Društva Statut Društva Planinarska knjižnica Biti planinar Kontakt Fotogalerija
Doživljaji planinara

Geronimova zemlja

Postbožićni osvrt na predbožićnu šetnju Bilogorom

Kroz Geronimovu zemlju
Napisala: Nikolina, foto: A. Ibriks i Ž. Vinković


Prošle godine u ovo vrijeme smo se također pokušali (tada bezuspješno) dočepati Svete Ane pa sam ponovo očekivala snijeg i temperaturni minus koji bi neutralizirali bilogorsko blato. Uspjela sam se zaprljati već na početku naše obilaznice kojom smo krenuli nakon jutarnjeg čaja u 9.

Na Kamenitovcu nas je dočekao Đuro koji će nas voditi do iza Velikog Trojstva, a tamo nas čeka Željko koji će nas nekom svojom djelomično divljom stazom dovesti do Svete Ane. S obzirom da je bila mutna, izgledno kišna i blatna nedjelja, nisam očekivala da će nas se skupiti čak četrnaestero. Možda radi ironično-avanturističkog naziva akcije - Kroz Geronimovu zemlju?

Prvi dio puta bio je edukativno-informativan jer nas je Đuro, testirajući nam znanje, pripremao za nadolazeću planinarsku školu. Nakon što smo napustili našu obilaznicu, uputili smo se kroz živopisno Radničko naselje, dio Velikoga Trojstva, na mjesto susreta sa Željkom. Nakon pola sata hoda kroz šumu u kojoj smo pokušali (e sad nisam sigurna - naći Geronima ili pobjeći od njega?) našli smo se u selu Vrbica.

Popeli smo se prema Ravničkom brijegu i nastavili dalje prema Kostanjiku. Oko 11 sati, kada smo stigli u vinograde, iznenada smo stali. Željko je indijanskim metodama otvorio vrata male i stare bilogorske klijeti te nas ponudio mladim bijelim i crnim vinom.

Putem dalje sam pokušala saznati nešto više o našem odredištu - Svetoj Ani. Rekli su mi da je to malo mjesto u srcu Bilogore i nedaleko od Đurđevca. S obzirom na stanje u našim selima, očekivala sam uspavano i trošno selo od nekoliko kuća. Tim me više iznenadila i oduševila srdačna dobrodošlica i predpraznička idila koju su priredili vrijedni Podravci.

Pokazali su nam svoj mlin, pokrenuli ga i samljeli kukuruznu melju, proveli nas kroz svoje čisto i uređeno selo i na kraju počastili kuhanim vinom i kukuruznom zljevankom. Pozvali su nas na Dane zlevanke koje obilježavaju svake godine u srpnju.

Prepuni dojmova, najedeni i ugrijani od vina najkraćom stazom smo se uputili do Dobrovite pa za Bjelovar. Žao mi je samo što nismo našli Geronima - poveli bismo ga na zljevanku u Svetu Anu.