Naslovna Obavijesti Najava izleta i akcija 90 godina HPD Bilogora Visokogorska sekcija Ekološka sekcija Sekcija društvenih izleta O Bilogori Povijest Društva Statut Društva Planinarska knjižnica Biti planinar Kontakt Fotogalerija
Doživljaji planinara

Kišni Vlašić i sunčani Lisac ili dva izleta u jednom

36 planinara HPD „Bilogora“ Bjelovar i 11 planinara PK „Hrvatskog liječničkog zbora“ iz Zagreba na produženom lipanjskom vikendu na planinama Vlašić i Lisac.

Zašto bilogorski planinari već deset godina zaredom pohode bosanskohercegovačke planine ? U tih deset godina planinari HPD „Bilogora“ Bjelovar trinaest su puta, a s prijateljima iz Zagreba zajedno četvrtu godinu zaredom , uživali u čarima planina Bosne i Hercegovine. Kad Društvo objavi godišnji plan izleta za tekuću godinu autobus za BiH već je pun.
Jedan od sinonima posjeta bosanskim planinama je naš dugogodišnji vodič izleta na ove destinacije Darko Bogeljić. Zeničanin sa mjestom stanovanja u Bjelovaru, od devedesetih, vodič je osam od dosadašnjih trinaest izleta . Njegovi izleti su uvijek temeljito pripremljeni i planirani s odličnim omjerom hodanja, druženja i razgledavanja kulturnih znamenitosti. Niti ovaj put to nije bio izuzetak, može se reći da su to bili dva izleta u jednom.
Za putovanje iz Bjelovara na Vlašić izabran je nama najbrži prilaz od 270 km preko graničnih prijelaza Stara i Bosanska Gradiška. Svaka minuta nam je važna ! Večeras u 20 sati Hrvatska na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji igra protiv čuvene Argentine i nogometnog čarobnjaka Lea Mesija . Brzo prolazimo Banja Luku, Kneževo, dalje uz rijeku Ugar do mjesta Turbe prije Travnika. Slijedi uzdizanje preko skijaškog centra Babanovac do planinarskog doma „Grof Erik Brandis“ na 1509 m nadmorske visine.
null
Dom, u kojem ćemo prespavati prve dvije noći, smješten je na prekrasnoj lokaciji platoa Galice. Službeno je otvoren u svibnju ove godine, a njime upravlja planinarsko društvo „Paklarske stijene“ iz Travnika. Na raspolaganju ima 45 ležajeva i otvoren je 24 sata cijele godine. Osim izuzetno raspoloženih i gostoljubivih domaćina i gastronomska ponuda je za svaku pohvalu. Svima još u ušima odzvanja zajedničko druženje i refren pjesme : Kafanica, laganica i gitara kojoj fali žica …………. Kao i u pjesmi tako i kod njih ne važi odakle si, tko si, šta si. Važi samo dal si raja ili nisi !

null

Planinarenje po Vlašiću ostati će u sjećanju ne samo po ljepoti te srednjobosanske planine već i po kiši koja nas je oprala kao rijetko dosad. Prvi dio staze vrlo je atraktivan po vidicima i vizurama same vlašićke visoravni i podvlašićkom krajoliku naseljenih mjesta.
null
null
null
Za sad nas vrijeme služi ali ispred nas u daljini polako se skupljaju teški oblaci! Kratka pauza u planinarskom domu Devečani na 1763 metara nadmorske visine uz pravu bosansku kafu i čaj od trava s Vlašića.
null
Vodiči ne odustaju od daljnjeg uspona iako su oblaci sve crnji ! Plan je uspon na Vlašku gromilu, vrh od 1919 metara.
Kako nismo prepoznali upozorenje oblaka na vrijeme platili smo cijenu toga. Kiša nas je ulovila i prala dobra dva i pol sata prije povratka u dom. Razina opremljenosti za zaštitu od kiše bila je vrlo šarolika. Većina je imala dobre kišne kabanice ili imitacije kabanica ali bilo je kao i uvijek i onih koji su podcijenili vremensku prognozu. Neki su preživjeli kišu u kratkim hlačama (iako su i duge na kraju pustile vodu) bez gamaši u light ljetnim nazovimo gojzericama. Treba i to doživjeti da bi se planinu više poštivalo. Preživjelo se ! Zauvijek ćemo se samo sjećati prethodne velike večeri hrvatskog nogometa kad smo u 2. kolu Svjetskog prvenstva pomeli Argentinu s 3-0.

Drugi dan dopodne bio je rezerviran za turistički dio obilaska Travnika , starog vezirskog grada smještenog u uskoj dolini rijeke Lašve u zagrljaju planine Vlašić.
null
Travnik je nekad bio prijestolnica Bosne kada su u njemu sjedili veziri, sultanovi namjesnici. Nakon posjeta memorijalnog muzeja - rodne kuće Ive Andrića i „Starog grada“ srednjovjekovne tvrđave prepustili smo se čarima travničke kuhinje. Uživali smo u neodoljivom mirisu i aromi travničkih čevapćića. Stigli smo i na kompleks Plava voda nezaobilaznu turističku destinaciju poznatu po domaćim pastrmkama. Sve dosad doživljeno bilo je tek pola izleta! Najbolje je bilo tek pred nama.

Autobusom iz Travnika najbrže preko prijevoja Vjetrenice u Zenicu. Zenica je grad okružen mnoštvom neobičnih planina i brda još neobičnijih imena : Smetovi, Kukavica, Zmajevac, Vepar, Vučijak, Uzunove stijene, Lisac, Klopačke stijene, Janjićki vrh……….. Za ovaj put odabrali smo planinu Lisac koju dolina rijeke Bosne odvaja od planine Vepar. Prema narodnoj predaji planine Lisac i Vepar bile su jedna planina sve dok se braća blizanci, koji su dotad živjeli u slozi, nisu smrtno posvadili. Svađu su platili glavom, a od žalosti planina se razdvojila na dva dijela između kojih potječe rijeka od suza. Kažu da je grob jednog brata na planini Lisac, a drugog na planini Vepar.
Iz Zenice nas je autobus dovezao do sela Bukovica odakle nam je trebalo dva i pol sata do planinarskog doma Lisac na 1012 metara nadmorske visine.
null
Tamo su nas dočekali neviđeno ljubazni domaćini iz PD „Tajan“ Zenica. Za dobrodošlicu nam prirediše bosanski lonac, a nakon toga dernek do dugo u noć.
null
Da nije drugi dan trebalo planinariti još i sad bih pjevao s gitaristom osobenjakom koji svira sve rock stvari unazad pedeset godina. Ovdje smo bili bolje sreće s vremenom!

null
Treći dan popeli smo se na vrh ispod releja koji je još tristotinjak metara na višoj poziciji od doma i s kojeg se panorama Zenice i okolica vidi kao na dlanu.
null
Odatle je slijedilo dvosatno spuštanje do autobusa pa prema kući. Ubrzo opet stajemo !
Ne možemo proći da ne posjetimo Stari grad Vranduk, utvrdu podignutu krajem 14. stoljeća.
null
Ipak je to bio banski i kraljevski bosanski grad u kojem su bosanski kraljevi primali izaslanstva potpisivali ugovore i izdavali povelje. Sve ovo najbolji je odgovor zašto bjelovarski planinari već 10 godina zaredom pohode bosanskohercegovačke planine. Sve to najviše zahvaljujući našem vodiču Darku kojem od srca hvala za ova dva izleta u jednom i za ostalih sedam u ovih deset godina. Ako se predomisli i nagodinu nas ponovo odluči voditi već sad se prijavljujem za taj izlet.

Tekst i fotografije :
Željko Vinković