Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

SEKCIJA DRUŠTVENIH IZLETA


JEDAN JE VELEBIT

Sat, June 27, 2015 - 11:20:07

S ovogodišnjim trinaestim izletom u deset godina zaokružujemo sliku cijelog Velebita. Da zatvorimo cijeli krug ostaje nam posjetiti Debeli kuk, Stapinu i Kamenu galeriju.

Velebit je uvijek u mom srcu imao posebno mjesto kao planinaru i kao vodiču. Jasno da je prvi društveni izlet koji sam vodio bio Velebit, a već je deseta godišnjica. Pokušavam složiti fragmente iz te 2006. godine…….. svojih vodičkih početaka. Prelistavam sličice 17-toro planinara koji su imali hrabrosti da ih povedem na Visočicu, Metlu, Ljubičko brdo, Laktin vrh i Lisac. Sjećanja mi olakšavaju zapisi i brojne fotografije. S ovogodišnjim trinaestim izletom u deset godina zaokružujemo sliku cijelog Velebita.

I ovaj put prijavila se Dora, moja velebitska veteranka. Bez nje mi je teško zamisliti polazak. Da zatvorimo cijeli krug ostaje nam posjetiti Debeli kuk, Stapinu i Kamenu galeriju. Šećer na kraju! Za bazu odabiremo Stap, travnati dolac okružen kukovima.

Produženi je vikend! Iz predostrožnosti nosimo šatore jer bi Tatekova koliba mogla biti zauzeta. Najava vrućeg vikenda i nošenje šatora smanjilo je broj zainteresiranih, samo na sedmoro. Raspoređujemo se u dva auta. Osim moje velebitske veteranke, odvažile su se još dvije dame, Dijana i Ivana kojoj je prvi put. Muški kvartet činili su Darko, Dražen i dva Željka. Petak popodne iskoristili smo za putovanje do Ljubotića, polazne točke našeg uspona. U 18.15 natrpani kompletnom opremom sa šatorima krenuli smo od zadnje kuće Ljubotića u još uvijek usijani kamenjar.

Stazom preko Zagona treba nam tri sata uspona i sa prvim znacima noći biti ćemo na Stapu. Nešto sporije start zbog još uvijek velike vrućine i dolazak do zaselka Zagona za sat i pol, umjesto sat, donio nam je na kraju noćni uspon na Stap. Nakon četiri sata uspona pod svjetlima naglavnih lampi ugledali smo prostrano dno travnate livade Stapa. Tatekova koliba na našu sreću je prazna! Nema potrebe za postavljanjem šatora. Ekipa sastavljena pretežno od velebitskih „novajlija“ , u odnosu na veterane, Doru i mene držala se entuzijastično nakon napornog putovanja i polu noćnog uspona. Brzo smo se rasporedili po skloništu, bez puno priče, utonuli u san.

Ujutro prije šest sati probudilo nas je ššš.., Draženovo tjeranje puhova, koji su radoznalo izvirivali sa greda. Nakon ustajanja prvo smo otišli provjeriti stanje vode u uskoj špilji koja se podiže pumpom. Voda je bilo dovoljno za piće i umivanje. Ubrzo smo saznali da ipak nismo sami na Stapu što se moglo naslutiti još sinoć po ostacima oko stola i skloništa. Nedaleko od Tatekove kolibe u šatoru su prespavali Česi. Oni su čuli kad smo mi sinoć došli iako mi njih nismo primijetili. Znatiželjnici iz naše ekipe našli su plinsko kuhalo i boce mineralne vode te pomislili kako su nekome ostale. Bili su neugodno iznenađeni kad su se ujutro na doručku pojavili Česi. Da stvar bude komičnija još su ih pokušali uvjeriti da ne troše previše plina, kasnije će se pokazati, na svom kuhalu. Što su ljudi pomislili o nama ! Nakon puhova i Čeha došlo je vrijeme da krenemo na uspon.

S noge na nogu uz stalno zastajkivanje trebala su nam dobra dva sata do Debelog kuka (1269 m). Vedro vrijeme podarilo nam je široke vidike prema moru, Panosu, šumovitom dijelu Jelove Ruje te prema Stapini, najvećem kuku južnog Velebita i dalje prema Rujnu. Još uvijek ugodno ne prejako sunce namamilo nas je na sunčanje tako da smo na vrhu ostali duže od jednog sata. Dio je za silazak odabrao dužu zahtjevniju stazu preko Velikog Čučula koja je zahtijevala malo penjačkih vještina. Iako staza većim dijelom ide po hladovini na izlaznom polu sunčanom travnatom dijelu naišli smo na poveću zmiju. Nastojeći je zaobići , preplašili smo je te se brzo zavukla u ispod kamena. Desetak minuta prije Tatekove kolibe skrenuli smo sa staze prema prirodnoj kapelici na otvorenom posvećenoj svetom Antunu. U stijeni je kip svetog Antuna , a ispred njega mali oltar za služenje mise. Izmolivši se zatražili smo blagoslov za sve planinare ljubitelje Velebita.

Bilo je blizu 13 sati pa smo požurili u sklonište jer sunce je već žestoko pržilo. Nakon ručka, za najveće vrućine, dozvolili smo si poveći odmor koji je većina iskoristila da malo odrijema. Popodnevni uspon bio je predviđen za Stapinu, najmarkantniji kuk u široj okolici. Sama stijena nalazi se na istaknutom travnatom dijelu pa samim time još izdaleka dobiva na veličini i moći. Mi smo se smjestili na stijeni nasuprot kuku i fotografirali se s njime na sve moguće načine.

Bez previše žurbe vratili smo se do skloništa, a prije samog spavanja naložili smo i vatru u kamenom ograđenom dijelu. Puni dojmova i priča povukli smo se na spavanje ali nismo predvidjeli koncert puhova koji su se zavukli u metalni ormar. Oni koji imaju lagan san čekala je još jedna noć nadmudrivanja s puhovima.
Nedjeljno jutro. Svi su budni već u šest sati! Nestrpljivo čekaju posjet Kamenoj galeriji. Do odvajanja puta za Kamenu galeriju stigli smo za sat i pol trasom Velebitskog planinarskog puta. Na odvajanju staze ostavili smo ruksake i još 10-tak minuta do ulaza u čudesni stjenoviti labirint. Na malom prostoru priroda je prepuna stjenovitih fenomena koje je otkrio planinarski „car“ Tatek i dao im prikladna imena. U čudesni kraški svijet stijena ušli smo kroz Zlatna vrata koja su nas odvela do Zmajevog hrpta.

Preko opasno ušiljene Terase noževa stigli smo do Žapca Ponča. Nakon njega imali smo mogućnost nastaviti lakšom varijantom ali smo odabrali ljepšu kroz Klanac klin gdje smo testirali svoje planinarske spretnosti i vještine. Prvo smo se kombinacijom sajli, klinova i ljestvi spustili u vlažni i skliski klanac da bi nas na drugoj strani dočekalo zahtjevno penjanje. Opet uz sajle i klinove naš „Jaro“ ispuzao je zadnjim snagama. Nakon 2 sata obilaska Kamene galerije nastavili smo trasom VPP-a ugodnom stazom kroz šumu do križanja iznad Medinog dolca. Tu smo skrenuli desno i kroz kamenjar stigli u područje Sinokosa. Sunce je bilo u svojoj najvišoj točci, nemilosrdno je pržilo, pa smo na Bilom Sinokosu našli zaklon uz jedan suhozid. Odmah smo skinuli sad nam već preteške ruksake, a i glad je učinila svoje. Najednom mrtav hladan, kao da je to najnormalnije na svijetu, Dražen nas upita : Dal' je ono poskok ? Svi su naglo okrenuli glave. Bio je to mladi poskok zavidne ljepote i veličine koji je nastojao što brže nestati ispod kamena. To nam je odjednom vratio snagu i brzo smo nastavili dalje naprežući se da ne naletimo na nove poskoke. Polako nas je sustizao umor pa su se redala pitanja : Koliko još? Nervozu su pojačavale i slabo uočljive markacije na spuštanju u zaseok Ranjevac. Po stanju napuštenih livada i dolaca izgleda da ovaj zaseok polako napušta život, a nas su napustile markacije. Nastavili smo makadamskom cestom, barem ne trebamo biti napeti zbog poskoka. Makadam nas je odveo na spoj sa planinarskom stazom iz smjera Zagona. Sada smo znali do kraja je spuštanje od sat vremena. Taj završni spust svima se odužio . Oko 15.30 svi su bili kod auta. I kako to obično biva i planini poslije napornog silaska nakon osvježenja i presvlačenja svi živnu. Umor nestane ! Započnu poslagivanja slika u glavi na sve lijepe trenutke koje smo doživjeli ovaj prekrasni vikend na Velebitu. I kao što naši planinari znaju reći: Puno je prekrasnih planina ali jedan je Velebit.

Tekst i fotografije:
Željko Vinković




E-mail lista
Primajte obavijesti o akcijama i izletima i prijavite se na našu mail listu

SADRŽAJ RUBRIKE
MARTINJE - UNATOČ KIŠI, VESELO NA TRGU GRAŠEVINE!
S PETROVE GORE NA PALAČINKE U „MULJAVU“!
NA ZEČAKU I JAPETIĆU
I BJELOVARSKI PLANINARI SADILI MLADICE!
PO KESTENJE NA HRASTOVAČKU GORU!
IZLET U (NE)POZNATO – OVAJ PUT SLJEME!
U ILOKU, NA FRUŠKOJ GORI, U NOVOM SADU, VUKOVARU…
HODATI JE ZDRAVO – 23 KM DO ZRINSKOG TOPOLOVCA!
NA ZIR PA U TESLIN MUZEJ U SMILJANU!
BILOGORCI NA VELEBITU
PLANINARAC NAŠ SVAGDAŠNJI
NA ZLEVANKU U SVETU ANU!
POSLIJE VRHA RISNJAKA NA IZVOR KUPE!
MARIJA BISTRICA: ‘S GOSPON FULIROM’, PO 15. PUT!
IZ PLANINARSKOG DNEVNKA – NA KRETI, IZ DANA U DAN!
ZA PRAZNIKE U BIH: NA POGORELICI, BITOVNJI…
NA RAVNOJ GORI I NIJE TAKO RAVNO!
NI BRDA, NIT’ PLANINE, ALI GOSTOLJUBIVOSTI NA PRETEK!
BJELOVARČANI U SLOVENIJI - ŠEST SATI PO HALOŠKOM KRAJU!
BJELOVARČANI NA PROMINI (ČAVNOVKA, 1148 M)
ZA PRAZNIK RADA KOD VESELKE I MATE!
VIŠE OD 300 PLANINARA NA KAMENITOVCU!
U ZIMSKOM ZAGRLJAJU BITORAJA
Bilogorci na prvom ovogodišnjem snijegu
Iz Kupreškog polja na Veliki Vitorog
JEDAN JE VELEBIT
IZLET U NEPOZNATO 2014.
Oko Livanjskog polja po Kamešnici i Šatoru
Visočica- planina gorštaka i netaknutih pejzaža
“KROZ GERONIMOVU ZEMLJU” (Predbožićna šetnja Bilogorom 2013.)
Međunarodni dan planina na Papuku
TRADICIONALNI IZLET U NEPOZNATO
Bilogorski planinari pozdravili se sa ljetom!
6. memorijalni planinarski pohod Tragom zbjega lovinačkog kraja – Istinom protiv zaborava
20. Antunovski piknik - Krndija
BJELOVARCI I ČAZMANCI NA DANIMA HRVATSKIH PLANINARA NA ŽUMBERKU
NA IVANEČKOJ PLANINARSKOJ OBILAZNICI
USPON PREKO 7 ZUBI NA VRANILAC
USKRSNI VIKEND NA ORJENU I RUJNICI
PIaninari , hodočasnici (planinarski križni putevi)
PLANINARI, HODOČASNICI
Odrađena prva radna akcija u sklopu projekta Vesela djeca
Izlet u Donju Stubicu
PLANINARSKA GRUPA OŠ ZAPRUUĐE GOJZEKI – HPD ŽELJEZNIČAR na Bilogori
Tako su putovali naši stari
KROZ GERONIMOVU ZEMLJU 2012., predbožićna šetnja Bilogorom
Bilogorski planinari dobili su svog “vuka”
PROLJEĆE NA BILOGORI 2012.
Slavonski planinarski put u “jednom dahu“
Iz dana u dan s SPP-a - drugi i treći dan
Iz dana u dan s SPP-a
Dugometražna akcija HPD „Bilogora“ Bjelovar - SLAVONSKI PLANINARSKI PUT U 8 DANA
Pješački pohod „K bratecu„ (Bjelovar-Varaždin 2010.)
Foto reportaža s izleta na Veliku planinu 23. svibnja 2010.
Proljeće na Bilogori 2010.
Priča vođe puta o zimskom Zavižanu
Geronimov izvještaj s nedjeljne šetnje - 27. prosinca 2009.
HPD Bilogora na Fokinoj stazi 19. prosinca 2009.
Bilogora u snijegu - 20. prosinca 2009.
Do nepoznatog i natrag (oliti još jedna akcija visokoga rizika)
Drugi susret planinara Primorskim stazama
Impresije jedne planinarke ili Muke po velebitskim kišama
Durmitor - dnevnik “voditeljice” puta
Virovitica – sedam dana poslije
Foto zapis s nedjeljnog izleta na Golicu
Hrvatski planinari na češkim brdima ili Kako smo se popeli na češku Snješku
Radna akcija na Kamenitovcu 22. ožujka 2009.
Kako nam je bilo: izlet na Kalnik 22. veljače 2009.
Bilogora na Ravnoj gori
O Ravnoj gori (14. - 15. veljače 2009.)
Putovanje po Indokini - 2. dio
Putovanje po Indokini
O zimskom pohodu Vinica - Martinščak 18. siječnja 2009.
Postbožićni osvrt na predbožićnu šetnju Bilogorom
Priča o jesenskoj kiši, odustajanjima i kestenijadi
Listopadski izlet - Petrova gora
Erwin u oblacima
Erwin: Kako mi je bilo na Bijelim stijenama
Iz dnevnika vođe puta: južni Velebit, 15. – 17. kolovoza 2008.
Lički biseri