Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

SEKCIJA DRUŠTVENIH IZLETA


Geronimov izvještaj s nedjeljne šetnje - 27. prosinca 2009.

Tue, January 05, 2010 - 11:14:25

Ovom, već tradicionalnom poklon-šetnjom po našoj Bilogori zatvaramo našu vrlo uspješnu planinarsku godinu, a ujedno je koristimo i kao početak priprema za zimski Zavižan kojim otvaramo iduću.

Vremenske prilike 27. prosinca ne idu nam na ruku. Cijelu noć padala je lagana kiša koja je ujutro na trenutke oslabila. U 8 sati na okupljanju na čaju u domu samo smo Vera, Ljuba i ja. Kišica sad „paducka“ (ako mi ovaj izraz prođe lekturu - prošao je jedva, op. lektorice wink). Prošlo je 8.15. Nitko se ne pojavljuje. Počinjemo okladu koliko će još ljudi doći. Vera i Ljuba kažu petero, a ja pokušavam biti optimističan (blefiram) i dižem na desetero. Odjednom se otvaraju vrata i ulaze Stipe, Nina, Saša, Dragana, Kruno i Elizabeta i gledaju nas začuđeno jer se smijemo. Navijam za još jedan auto, ali to je sve, cure su bliže. Dozvoljavamo i njima da popiju čaj iako ćemo kasniti 20 minuta, ali kao da nam se ni ne ide van iz toplog doma. Oblačimo kabanice i krećemo u 8.50. Kiša je gotovo zanemariva (nije vrijedna spomena), a i nebo se svijetli, no na strani prema Bjelovaru. Trebalo nam je sat do prelaska asfaltne ceste u Mišulinovcu i još sat i u „Paklu“ smo. Tempo nam je umjeren, primjeren blatnjavom terenu. Elizabeta, Ljuba i Vera bi htjele da idemo i malo žešće, no ekipa iza nas baš gušta, slušaju glazbu, smiju se. Ionako smo u dobrom prolaznom vremenu. Kad smo ušli u „Pakao“, tempo se odjednom diže. Hodamo makadamskom cestom, valjda da što prije izađemo van. Za izaći iz „Pakla“ treba savladati vrlo strmi uspon na greben kojim treba još 20 minuta do utvrde Vrbička lesa (lugarnice). Stižemo oko 11.40, a tamo već veselje - stiglo je devetero naših prijatelja iz Svete Ane i još pokoji auto iznenađenja. Naši vrijedni domaćini, Stevo i Vuka, sačuvali su i nama kuhanog crnog vina, ali ne samo to, tu su i tople štrudle, a i mi vadimo svašta iz ruksaka. Gospodin Ivan Pajtak slavi imendan. Odnekud vadi šampanjac. Već vidim, bit će veselo. Tjeram ekipu da ne jedu vani, već da se griju i suše uz peć. Vrijedi malo dići buku. Ustaju nam se i od stola i nude nam mjesta da sjednemo, no sve je ostalo u prijateljskom ozračju. Nakon što smo se posušili i osvježili, ovjekovječili smo naš susret zajedničkom grupnom fotografijom ispred objekta lugarnice.

Dalje smo krenuli stazom koju su odabrali naši prijatelji iz Svete Ane i za sat smo se spustili u njihovo simpatično mjestašce. Tamo smo se kratko zadržali, tek da malo razgledamo vodenicu, bacimo pogled s vidikovca i fotografiramo se s našim susjedima i prijateljima.

Kad smo krenuli iz Svete Ane, lagano su počela pitanja stižemo li na vlak u 18.31 i jesmo li u „dobrom vremenu“. Povratak kući zahtijevao je da se popnemo na Bilo pa dalje prema Kostanjiku gdje smo za sat i pola. Tamo su nas opet dočekali dobri ljudi kakvih je puna Bilogora i ponudili predobrim crnim vinom koje grije dušu i tijelo. Riječ po riječ, šala po šala, posljednji komadići suhog sira i pokoja kupica vina i lagano nam se prikrao i mrak.

Spustili smo se pri kraju sela Dominkovica pa odmah oštro lijevo uspon na Ravnički brijeg. Mrak je već potpuno pao, hodamo livadom i niko ne pali naglavnu lampu. No popevši se na greben nastavljamo kolnim putem koji ima više lokvi punih vode nego zemlje tako da se pali lampa za lampom. Hodanje po putu sa svjetlima ne predstavlja poseban problem, ali mi dolazimo u šumu i to već postaje izazov. Obrisi tragova takozvanog puta po lišću u šumi jedva se naziru i orijentiranje se svodi na crtu ruba šume. Uspješno prolazimo prvu šumu, ali čekaju nas nova iskušenja. Spustivši se iz šume prelazimo asfalt, livadu natopljenu vodom i sad nas čeka široki potok. Da bi se prešao potok, treba pronaći najuži dio, no kad je mrak to je vrlo zanimljivo i zahtjevno. No i to iskušenje uspješno svladavamo tako da smo prvo preskočili Stipe i ja pa hvatali ostatak ekipe pa nismo imali gubitaka u vodi. Poslije potoka još uspon kroz šumu i spuštanje na željezničku stanicu Mišulinovac koja je planirana kao kraj šetnje. Tu smo trebali čekati vlak koji dolazi tek za 40 minuta pa smo u međuvremenu smislili novi spasonosni plan. Autom koji me je čekao na stanici prebacio sam dio ekipe na Planinarac, a po drugi dio vratio se Stipe svojim autom. Kad smo se svi skupili, još smo našli hrane po rančevima (dobro da ima nekih koji su zaboravili da u torbi imaju sira i domaćeg kruha koji su dobro došli). A onda je to trebalo zaliti crnim pivom, čajem i kolom. Prepričavamo današnje dogodovštine, a ni ne slutimo da za nas dan nije još gotov. Kako su neki putem pogubili dio opreme, valjda kad su nas ganjale „plave bluze“, morali smo je ići pronaći. I opet cipele na noge, gamaše i naglavne pa u mrak...
Ali to je sad već druga priča koju će svaki sudionik prepričavati na drugi način. HODANJE BILOGOROM JE DOŽIVLJAJ.

Vođa puta
G.



E-mail lista
Primajte obavijesti o akcijama i izletima i prijavite se na našu mail listu

SADRŽAJ RUBRIKE
PLANINARAC NAŠ SVAGDAŠNJI
NA ZLEVANKU U SVETU ANU!
POSLIJE VRHA RISNJAKA NA IZVOR KUPE!
MARIJA BISTRICA: ‘S GOSPON FULIROM’, PO 15. PUT!
IZ PLANINARSKOG DNEVNKA – NA KRETI, IZ DANA U DAN!
ZA PRAZNIKE U BIH: NA POGORELICI, BITOVNJI…
NA RAVNOJ GORI I NIJE TAKO RAVNO!
NI BRDA, NIT’ PLANINE, ALI GOSTOLJUBIVOSTI NA PRETEK!
BJELOVARČANI U SLOVENIJI - ŠEST SATI PO HALOŠKOM KRAJU!
BJELOVARČANI NA PROMINI (ČAVNOVKA, 1148 M)
ZA PRAZNIK RADA KOD VESELKE I MATE!
VIŠE OD 300 PLANINARA NA KAMENITOVCU!
U ZIMSKOM ZAGRLJAJU BITORAJA
Bilogorci na prvom ovogodišnjem snijegu
Iz Kupreškog polja na Veliki Vitorog
JEDAN JE VELEBIT
IZLET U NEPOZNATO 2014.
Oko Livanjskog polja po Kamešnici i Šatoru
Visočica- planina gorštaka i netaknutih pejzaža
“KROZ GERONIMOVU ZEMLJU” (Predbožićna šetnja Bilogorom 2013.)
Međunarodni dan planina na Papuku
TRADICIONALNI IZLET U NEPOZNATO
Bilogorski planinari pozdravili se sa ljetom!
6. memorijalni planinarski pohod Tragom zbjega lovinačkog kraja – Istinom protiv zaborava
20. Antunovski piknik - Krndija
BJELOVARCI I ČAZMANCI NA DANIMA HRVATSKIH PLANINARA NA ŽUMBERKU
NA IVANEČKOJ PLANINARSKOJ OBILAZNICI
USPON PREKO 7 ZUBI NA VRANILAC
USKRSNI VIKEND NA ORJENU I RUJNICI
PIaninari , hodočasnici (planinarski križni putevi)
PLANINARI, HODOČASNICI
Odrađena prva radna akcija u sklopu projekta Vesela djeca
Izlet u Donju Stubicu
PLANINARSKA GRUPA OŠ ZAPRUUĐE GOJZEKI – HPD ŽELJEZNIČAR na Bilogori
Tako su putovali naši stari
KROZ GERONIMOVU ZEMLJU 2012., predbožićna šetnja Bilogorom
Bilogorski planinari dobili su svog “vuka”
PROLJEĆE NA BILOGORI 2012.
Slavonski planinarski put u “jednom dahu“
Iz dana u dan s SPP-a - drugi i treći dan
Iz dana u dan s SPP-a
Dugometražna akcija HPD „Bilogora“ Bjelovar - SLAVONSKI PLANINARSKI PUT U 8 DANA
Pješački pohod „K bratecu„ (Bjelovar-Varaždin 2010.)
Foto reportaža s izleta na Veliku planinu 23. svibnja 2010.
Proljeće na Bilogori 2010.
Priča vođe puta o zimskom Zavižanu
Geronimov izvještaj s nedjeljne šetnje - 27. prosinca 2009.
HPD Bilogora na Fokinoj stazi 19. prosinca 2009.
Bilogora u snijegu - 20. prosinca 2009.
Do nepoznatog i natrag (oliti još jedna akcija visokoga rizika)
Drugi susret planinara Primorskim stazama
Impresije jedne planinarke ili Muke po velebitskim kišama
Durmitor - dnevnik “voditeljice” puta
Virovitica – sedam dana poslije
Foto zapis s nedjeljnog izleta na Golicu
Hrvatski planinari na češkim brdima ili Kako smo se popeli na češku Snješku
Radna akcija na Kamenitovcu 22. ožujka 2009.
Kako nam je bilo: izlet na Kalnik 22. veljače 2009.
Bilogora na Ravnoj gori
O Ravnoj gori (14. - 15. veljače 2009.)
Putovanje po Indokini - 2. dio
Putovanje po Indokini
O zimskom pohodu Vinica - Martinščak 18. siječnja 2009.
Postbožićni osvrt na predbožićnu šetnju Bilogorom
Priča o jesenskoj kiši, odustajanjima i kestenijadi
Listopadski izlet - Petrova gora
Erwin u oblacima
Erwin: Kako mi je bilo na Bijelim stijenama
Iz dnevnika vođe puta: južni Velebit, 15. – 17. kolovoza 2008.
Lički biseri