Naslovna Obavijesti Najava izleta i akcija 90 godina HPD Bilogora Visokogorska sekcija Ekološka sekcija Sekcija društvenih izleta O Bilogori Povijest Društva Statut Društva Planinarska knjižnica Biti planinar Kontakt Fotogalerija
Doživljaji planinara

Biokovski vuk

Bilogorski planinari dobili su svog “vuka”

"BIOKOVSKI VUK“ (od Cetine do Neretve) - uzdužna tura od 100 km preko cijelog Biokova, dalmatinske kraljice planina

Biokovo je najviša i najduža planina u Dalmaciji. Pruža se od prijevoja Dupci kod Brela prema istoku do donje Neretve. Biokovu pripadaju i Sutvid (1155 m) i Rilić (838 m), koji se nastavljaju na kršni centralni masiv Biokova, jugoistočno od Podgore do Ploča.

Ideja za ovogodišnju turu došla je prilikom čitanja teksta „Biokovski vuk“ na stranicama SAK „Ekstrem“ Makarska. Trojica njihovih članova prošla su 2007. planinu Biokovo u cijeloj njenoj dužini i na toj turi rodila se ideja o dodjeli titule „Biokovski vuk“. Odlučili su motivirati buduće polaznike i olakšati im turu davanjem sugestija o planiranju dnevnih ruta, informacijama o markiranim i nemarkiranim dijelovima puta, o mjestima s pitkom vodom i ostalim detaljima koji bi ih mogli zanimati, a onima koji prođu turu dodijeliti titulu „Biokovski vuk“. Smisao cijelog pohoda je upoznavanje ove predivne i opasne planine koju zovu i kraljicom dalmatinskih planina.
Biokovski vuk
Članovi HPD „Bilogora“ Bjelovar, Đuro Gustović, Željko Pranjić, Zvonimir Miškulin i Željko Vinković kao vođa pohoda, odlučili su 4-5 dana proći uzdužno cijelo Biokovo i steći titulu „Biokovskog vuka“. Dosad je to uspjelo samo trojici članova SAK „Ekstrem“ Makarska dok su ostale dvije ekipe koje su pokušale morale odustati. Najveći problem prelaska je što kompletna oprema, hrana, voda i šatori moraju biti na plećima planinara tako da su nam ruksaci prosječno težili oko 20-tak kilograma.

U planiranju rute moraju se dobro isplanirati mjesta u planini na kojima će se točiti voda. Za svaki dan treba 4-5 litara vode. Jedan dan u nedostatku vode morali smo čak otapati i snijeg da nadoknadimo tekućinu. Spavali smo većinom u šatorima, a jedan dan u lovačkom domu i čobanskoj kolibi.

Kako se radi o izuzetno zahtjevnoj psihofizičkoj turi svaki dan bilo nas je sve manje. Drugi dan predvečer jedan je morao odustati zbog žuljeva, a treći dan oko podneva dvojica zbog drugih problema s nogama. Nakon dogovora i analize trenutne situacije (dobro fizičko stanje bez žuljeva i bolova u nogama, dobra vremenska prognoza, dodatne sugestije o terenu od domaćeg lovca), Željko Vinković odlučio je nastaviti sam prema ranijem planu i uspio je završiti akciju peti dan oko podneva te time steći titulu Biokovskog vuka. Time je uspješno okončana uzdužna tura Biokovom i bilogorski planinari dobili su svog vuka.