Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

Wed, January 26, 2022 - 7:35:15

Kada su njemački istraživač Hans Meyer i austrijski planinar Ludwig Purtscheller 6. listopada 1889. prvi dosegli najviši vrh Kilimanjara, Uhuru peak (ili Kibo, 5895 m), bio je to početak, vidjet će se kasnije, jedne lude utrke i zanesenosti koja traje već stoljeće i nešto i u kojoj je tisuće ljudi pohrlilo na najvišu planinu Afrike.

A ona, spokojna i mirna, tamo na sjeveroistoku Tanzanije, prema Keniji, dočekivala je svoje neobične goste nudeći im jedino što ima-ljepotu, egzotiku, avanturu, smiraj..

Toj se masi planinara, ali i turista, ljubitelja prirode i zanesenjaka svih vrsta ovih dana pridružilo i dvoje mladih planinara iz HPD Bilogore (ujedno članova i PD Borika iz Đurđevca), Mateja Miklik i Davor Senzel. Od 2.-16.siječnja ove godine oni su s grupom od 17-ero planinara ih Hrvatske, ali i šire regije krenuli put Tanzanije i ispeli se na mitsku planinu! Kilimanjaro je najviša samostojeća planina na svijetu, nadaleko prepoznatljivi vulkanski krater. Kao da ju je netko spustio tamo! Vrh Kibo s dva druga visoka vrha (Mawenzi 5149 m i Shira 3962 m) povezuje visoravan površine 3600 ha! Na vrhu su gejziri kao i 20-ak manjih neaktivnih vulkana. A sam vrh prekrivaju ledenjaci stari i 12.000 godina koji pod utjecajem klimatskih promjena i zatopljenja polako nestaju (računa se da ih se otopilo 80%!). Planina je u sastavu nacionalnog parka Kilimanjaro osnovanog 1971. Ne zna se pouzdano porijeklo imena planine, no zna se da se najviši vrh Kibi najprije zvao Kaiser Wilhelm Spize, po njemačkom caru, jer je u to vrijeme kolonizacije (od 1880.) to područje bilo dio njemačke Istočne Afrike.

Kako je bilo, što će se pamtiti, što je bilo najteže.

- Avionom od Zagreba do Dohe pa dalje do Tanzanije i malog mjesta Moshi u podnožju Kilimanjara, opisuje prve dane avanture Mateja. Tri dana odmora i prilagodbe na klimu, hranu, novo društvo. A ono pomalo nevjerojatno: s nama su put vrha krenule i grupe Amerikanaca i Rusa! Izabrali smo Machame rutu, jednu od sedam koje vode do vrha, imali domaće vodiče i-krenuli.




Grupi u kojoj su bili Mateja i Davor trebalo je šest dana do vrha, od 5.-10 siječnja kada su na vrhu razvili zastavu HPD Bilogore!

- Hodalo se dnevno 4-5 sati, nije bilo previše naporno, grupa bi se obično razvukla no svi su se prilagođavali onima najsporijima. Hrana koju su nam pripremali u baznim logorima bila je prilagođena Europljanima, riža, tjestenina, govedina, puno povrća i voća, kaže Mateja. Što je bilo najteže?

- Pa klimatske promjene kako smo se penjali, dodaje Davor. Dolje tropske kišne šume, džungla, gore snježni i ledom prekriveni predjeli. Da, trebalo je i na leđima nositi ruksak zapremnine 40 l(!), nekoliko slojeva odjeće na vrhu, i piti velike količine vode. Za razliku od drugih, imali smo tek manje glavobolje, a zadnjeg dana uspona pomalo nam je ponestajalo zraka. Ukupno, treći dan je nekako bio najduži i najteži, išli smo s 3800 m na 4600 m. I naravno zadnji uspon do vrha nakon ponoćnog doručka, samo kamen, pa kamen. Na vrhu naravno odmor, slikanje i navečer povratak. Prvi odmor i spavanje na 3180 m, pa nastavak spuštanja, no to je već bilo puno lakše. Najljepše?

- Jedinstven životinjski svijet koji smo vidjeli nešto je što se ne zaboravlja, jedinstveni su u mišljenju. A osobno, osjećaj da su napravili nešto što ćemo pamtiti cijeli život.

Ne događa se Kilimanjaro svaki dan, to je avantura (ne jeftina!) koju pamtite cijeli život. A povijest je već ispisala neke zanimljivosti vezane za najvišu afričku planinu pa tako i podatak da je jedan američki misionar, R.R.Reusch na vrhu bio 65 puta; održano je i prvo vjenčanje pod vrhom-2014.g. to je učinio jedan američki par, a iste je godine „gore“ na 5730 m odigrana i prva kriket utakmica!